Najzad, jednog jutra ugrije sunce. Ono koje smo čekali cijele duge zime, ono koje ne sliči ni avgustovskom, ni oktobarskom, ni majskom, već jedino sebi, onakvom kakvo je bilo prošle godine u ovo isto doba.
Najzad, jednog jutra ugrije sunce. Ono koje smo čekali cijele duge zime, ono koje ne sliči ni avgustovskom, ni oktobarskom, ni majskom, već jedino sebi, onakvom kakvo je bilo prošle godine u ovo isto doba.
Nedavno smo objavili kako se Bar i Stari Bar spremaju za nastupajuću turističku sezonu. Pohvalili smo da se vodi računa o ambijentu, ali izgleda, nismo obratili pažnju na neke veoma bitne stvari očuvanja ambijentalnog prostora na koje nam je skrenuo pažnju naš poznati i priznati arheolog Mladen Zagarčanin. Ova kratka najava kao poseban uvod, zbog toga što tekst koji slijedi opominje i budi iz kratkovidosti koja se laičkom oku često dešava.
Kažu, priča neka tako ide: Kad negdje ideš i naiđeš na pero uzmi ga. Kažu da je to anđeo čuvar blizu tebe.
Otvaranje televizije Corona, avgusta mjeseca 2008.godine, bio je događaj kome sam sa neviđenim uzbuđenjem prisustvovao, pratio. Sve što se radilo, od izolacije do postavljanje reflektora, za mene je bilo fascinantno, megalomanski. Brzo su počeli i planovi da se krene sa dvije jake, za grad Bar, izuzetno važne emisije: Jutarnjim programom i emisijom „Moj grad Bar“, koja bi bila , zapravo, hronika grada.
Dolasci u Beograd počeli su poslednjih godina da mi predstavljaju veliki problem zbog sve teže organizacije vremena uslijed želje i obaveze sa se vidim sa našim sugrađanima koji žive u srpskoj prijestonici.
Medicina, kao i sve, napreduje. Mnoge bolesti su iskorijenjene, za mnoge ima lijeka. Istina, za neke još nema i neće ga, u dogledno vrijeme, ni biti.
Još pamtim priče starijih sugrađana o pazarnom petku u Starom Baru, razdraganoj gužvi i šarenilu nošnji i boja koja je tog dana vladala na čuvenoj starobarskoj pijaci. Ta njihova nostalgija često me odvede do nekadašnjeg sjedišta mog rodnog grada. I svaki put se gledajući draga lica stanovnika ove varoši upitam zašto ta živopisna slika koju su nam urezali pričama naši očevi i djedovi ne može da oživi?
Riječ Locman, vuče korijen iz staroengleskog: Ladmann (vođa, vodič ) onaj koji poznaje put. Lučki pilot, lice koje svojim savjetima zapovjedniku pomaže u provođenju broda kroz jednu određenu lokalnu akvatoriju.
Obećanje da ću se javiti s pričom iz Las Vegasa nisam ispunio iz razloga koje su čitaoci Jedra vjerovatno pretpostavili – epilog meča našeg šampiona Dejana Zlatičanina toliko me je obezvoljio da nisam imao snage da pišem.
Jutros, na onoj traci podno TV ekrana što se stalno vrti u krug sa prvim vijestima pominje se led u unutrašnjosti zemlje.