Ni jedna građevina u novijoj istoriji Bara nije bila osporavana i hvaljena kao Robna kuća „Izbor“. Građani, naviknuti na uglavnom jednolične građevine, a i stručnjaci, imali su oprečna mišljenja o njenom arhitektonskom rješenju. Ona je do danas predmet ocjene građana i gostiju Bara.

PIŠE: Čedomir RATKOVIĆ

Ipak, Robna kuća je najviše prikazivana u razglednicama i prospektima Bara.

Inače, Bar je Bogom dan za arhitekte i urbaniste. Sam grad se gradi na državnom zemljištu. Još nije uspio da izađe na more u mjeri koju zaslužuje. Površine pored mora sačuvane su gradnjom Sportskog centra. Sačuvane su i one od mosta Željeznice do Amfore.

Početkom prošlog vijeka kompanija „Barsko društvo“ napravila je urbanističko rješenje Bara i Luke. Nažalost, ratovi su spriječili realizaciju ovog plana.

Sve do šezdestih godina prošlog vijeka razvijao se prilično stihijski Novi Bar ili Pristan. Nama koji ga dobro pamtimo ostao je u prijatnoj uspomeni, iako je imao urbanističkih, regulacionih i arhitektonskih nedostataka.

Izgradnjom Luke, Novi Bar ili Pristan počeo je da odumire. Bar se ponovo seli, sada na Topolicu. Za ovih 50 godina izgrađen je Bar kakav je danas. Da li su urbanisti i arhitekte iskoristili istorijsku šansu da naprave moderan grad ostavićemo stručnjacima i građanima da to ocijene.

Seljenjem grada sa Pristana na Topolicu selila se i trgovina u kojoj je „Izbor“ bio dominantan. Javila se potreba za novim vidovima trgovine, prije svega prodavnice za samoposluživanje. Prvu samoposlugu na Topolici „Izbor“ je otvorio 1965. godine. Bar postaje otvoren i interesantan za trgovinu sa strane što pozitivno utiče i na „Izbor“.

Osjećala se potreba da se u Baru gradi robna kuća. Interesovanje su pokazali „Robne kuće Beograd“ i preduzeće „Ineks“. Ipak, na tome je ostalo.

U proljeće 1978. godine došlo je do sporazuma da preduzeće „Urbanizam i projektovanje“ napravi idejni projekat robne kuće od oko 4.000 kvadrata za potrebe preduzeća „Izbor“ iz Bara. Određen je glavni projektant, arhitekta Batrić Mijović sa ekipom dobrih stručnjaka za te poslove. Detaljnim planom bilo je predviđeno da se robna kuća gradi prema sjeveru kod poljoprivredne škole. Ta lokacija „Izboru“ nije odgovarala, a i nismo htjeli da bježimo od mora.

U jesen 1978. godine Idejno rješenje bilo je izloženo analizi i pregledu od strane „Izbora“ i drugih. Moram priznati da se nisam dobro osjećao kao najodgovorniji u „Izboru“ zbog onoga što sam vidio i čuo od projektanata. Prvi put vidim građevinu bez zidova, samo sa krovom, zatim građevinu od prednapregnutog betona i sa površinom od 9.200 kvadrata bruto površine.

Arhitekta Mijović je rekao da je njegovo pravo da da takvo rješenje, pogotovo zbog toga što je Bar sklon zemljotresima. Što se veličine tiče, tu je ostavio mogućnost za dogovor. Izrada Idejnog rješenja tekla je paralelno sa našim razgovorima.

Ali, 15. aprila 1979. godine dogodio se katastrofalni zemljotres. Zaboravili smo projekat robne kuće. Počela je sanacija preko 80 objekata „Izbora“, što je trajalo do kraja 1979. godine.

Zahvaljujući solidarnosti čitave Jugoslavije i mnogih drugih zemalja sredstva nisu nedostajala. Smatra se da je za 10 godina došlo više od dvije milijarde dolara sredstava solidarnosti. Izgrađeni su novi stanovi, porodične kuće, škole, zdravstvene ustanove, Luka Bar, Sportski centar, Marina, regionalni i seoski putevi, gradski i seoski vodovodi i mnogo drugoga.

Bar je u tome prednjačio jer je imao sposobne ljude, koji su znali brzo da organizuju izgradnju objekata i tako iskoriste sredstva solidarnosti.

Sada dolazi do izražaja onaj sporni projekat robne kuće od 9.200 kvadrata. Projekat je poslužio da dobijemo lokaciju od 12.500 kvadrata za robnu kuću na mjestu koje je i nama i gradu odgovaralo. Oslobođeni smo plaćanja komunalija Opštini, a sredstva u iznosu od 45 milijardi dinara ili 12 miliona dolara dobili smo od Fonda solidarnosti.

Izvođenje radova povjereno je „Trudbeniku“ iz Beograda, koji je inače radio lučka skladišta i koji je jedini bio sposoban za gradnju sa prednapregnutim betonom. Takođe je „Trudbenik“ uradio izvođački projekat za robnu kuću čije izvođenje je bilo vrlo zahtjevno. Projektanti opreme robne kuće bili su poznati stručnjaci iz čitave Jugoslavije kao i proizvođači opreme.

Robna kuća je rađena i opremana od avgusta 1980. do proljeća 1984. godine. Imao sam čast i zadovoljstvo da u aprilu 1984. godine pustim u rad Robnu kuću „Izbor“, spomenik solidarnosti. Zapošljavala je oko 200 radnika i bila je u to vrijeme najveća robna kuća u Jugoslaviji.

Pored Robne kuće urađen je kompletan trg, koji i nije bio tu planiran. To mjesto bilo je, zapravo, rezervisano za širenje Spuških lamela. Jedna lamela je bila predviđena u blizini spomenika Kneza Vladimira, što je obilježeno velikim pravougaonikom od granitnih blokova, koji i danas tu stoje.

Projektant Mijović mi je mnogo godina kasnije rekao da nije vjerovao da će se izgraditi tako veliki objekat u Baru. Sticajem srećnih okolnosti došlo je do izgradnje Robne kuće „Izbor“ i uređenja trga.

Na kraju moram ispričati nešto što je prethodilo ovoj priči, a što je za rubriku“Vjerovali ili ne“.

Naime, krajem šesdesetih godina prošlog vijeka Bar je dobio novog Predsjednika Opštine. Aleksandar Orlandić je bio sindikalni funkcioner iz Beograda. Za Barane je bio anoniman.

Kada je izabran, u sali Dvorca kralja Nikole svi smo bili zatečeni i iznenađeni. Jedan odbornik se odvaži i kaže mu pred svima u sali da u Baru ima 50 ljudi koji mogu biti bolji predsjednici od njega. Aco, kako smo ga zvali, samo se nasmijao i rekao da vjeruje u to ali da je on izabran za predsjednika.

Kasnije smo svi dobro shvatili da je Aco dobar čovjek i vrlo srdačan. U jednom razgovoru izložim mu naše želje da gradimo jednu manju robnu kuću prema potrebama Bara, ali da za to nemamo sredstava.

Na ovo sam dobio proročanske riječi našeg predsjednika Aca: „Čedo, vi treba da napravite najveću robnu kuću u Jugoslaviji a para će biti“. Ja sam se jedva suzdržao od smijeha. Ipak, Aco je bio vidovit.

Po njoj se Bar prepoznaje

Poznati arhitekta iz Podgorice Andrija Markuš u jednom stručnom tekstu kaže: „Robna kuća u Baru spada u dvanaest najboljih djela arhitekture Crne Gore druge polovine dvadesetog vijeka i značajno je djelo nasleđa kulture ovog prostora. Bar je dobio svoju prepoznatljivost.“

{galerija}info/2017/5/robnakuca{/galerija}