Nedavno nas je napustio jedan naš kolega, komšija ... kapetan.Vladimir-Vlado Lukin Rudović. Partio je tiho, bez zvuka sirene, kao kad zorom isploviš barkom onom jutarnjom bonacom, kad biva.

Piše: cap. Vahid Sinanović

Dok sam jos živio u Komgrapovim zgradama često smo se sretali, i ako smo bili s dva kraja zgrade. Sreli bi se da mi ispriča ponešto i da me posavjetuje ... kako je govorio : “za starost, a nemoj se bojat, brzo dodje” ... U tim, teškim godinama, vedar duh ga nije napuštao, znao je da se našali na sebi svojstven način, a te šale su ga pratile cijelog života i neke ostale kao anegdote medju nama, pomorcima.

Nikad vjere u Turčina

Tako je jednom kao II Officir Palube prilazio Chanakalleu, gvardija mu je bila od ‘ponoci do cetri’ kako mi to kažemo . Sa lijeve strane ulaza postoji svetionik, kojem su na navigacionoj karti ispisane karakteristike, tada: “svako 5 secundi, bijeli bljesak, vidljivost 12 nm” .

Izašao pok.Vlado na krilo od mosta te poče da prebrojava : “ I jedan, i dva, i tri “ ono bljesne! Sačeka on opet, pa počne ovoga puta prebroja do 7 sekundi ono opet bljesne. Vrati se u Chart Room, pogleda na kartu, da provjeri njegove karakteristike jos jednom. Kad se uvjeri opet se vrati na krilo od mosta.Izbroja on nekoliko puta, ali svako brojanje se razlikovalo . Nema što nego odluči da probudi Kapetana broda, jer situacija nije bila jasna .Kad je Barba došao s vrata pita: “što je secondo, po Bogu?” Na to će Vlado ka iz topa : “ Ha moj Kapetane, dobro su stari rekli “nikad vjere u Turčina fleša lijevo, fleša desno, evo ti ga pa ga vozi”.

Ubrzo se dilema za Vlada odgonila, jer ispod svetionika prolazi prometni put i baš tu je krivina, a čika Vlado je tada brojao farove od auta koja su zamicala .

Cirkus

Plovi se atlanskim okeanom prema Dakru ! Čika Vlado bješe i dalje II Officir Palube noćna gvardija.

Izašao Barba na most pa osmotri jako svjetlo u daljinu, za koje je znao okle dolazi. Da bi provjerio svog officira, što je Vladu bilo odmah jasno, pita ga :” što je ovo za ime Boga”? Cika Vlado mu odgovori ka iz topa : “Cirkus na vodi barba”. Reklo bi se što je tražio to je i dobio, te ode s mosta mrzovoljan.

U tom područiju su nekada Rusi radili najveći izlov ribe sa velikim ribaricama, a imali su i tzv ‘brodove matice’ tj plovne fabrike za preradu ribe koje su bile jako osvjetljenje do 50nm vidljivosti da bi ste se u tom period drzali dalje od nje . Poznate su i po tome što je na njima osim nekoliko(osnov posade za plovidbu) muškaraca bilo i od 150 do 200 žena cak i vise.

Bolji boljima, ja jedva dopadoh

Kako je čika Vlado bio oštrouman a znao je lijepo da odgovori, prilikom jednog ukrcaja na brod, Barba nije bio oduševljen što ga vidi pa mu reče :” a Vlado dje mi tebe poslaše” .Opet je uslijedio odgovor ka iz topa: “ a što ćete moj Kapetane , bolji pođoše boljima,a ja jedva i Vas dopadoh” 

Perjanik

Čika Vlado je svoj radni vijek završio kao Nautički inspektor u Lučkoj kapetaniji u Baru. Onih smutnih 90-tih godina bješe Lučki kapetan moj Ceklić Vukašin Vujo Vicković . Kako je to od vazda bivalo i čika Vujo je gledao da oko sebe zaposli što više našeg naroda iz Katunske Nahije, a čika Vlado je bio negdje ne granici više je gravitirao Nikšiću. Sretnemo se ispred zgrade, pitam ga ja kako mi je Perjanik ,a on ka što je uvijek znao , ka` iz topa : “ a eno ti ga , okupio je oko sebe svoje Cetinjane, pa mu oni noge sapliću” ...

Držao se čika Vujo jos dosta ... koliko se tada moglo ka` liberal. Čika Vlado nikad ruku nije digao protiv njega...

Premijer u 90-te

Kad ih već pominjem te 90-te, čika Vladu nisu baš lako pale. Sve što je zaradio morima, ostade kao stara štednja na riječkој banci (ako se dobro sjećam po njemu oko 75,000 dolara). No na jednom se ukaza nada, “dodje” nekako za Premijera tadašnje SRJ ili kako li se zvala, školski drug čika Vlada ako se sjecate Radoje Kontic. Kaže čika Vlad : “Vazda je prepisivao od mene valjda će se sjetit toga, pa mi pomogne da izvadim te pare iz banke “. Malo se ko koga tada sjetio i sjećao, uglavnom su se rađala “nova prijateljstva”... Tako je i čika Vlado podijelio sudbinu devalvacije osnovne valute i svega ostalog .

Zabavište

Čika Vlado se od plovidbe nije mogao ni skrasiti u mladalačko doba, pa se Bogami pozno oženio. Dobio Bogu hvala djecu. Djeca prispjela za zabavište i idu na upis za ruku sa njim. Sekretarica vrtića kad ih vidje reče :” e imali ste sreću, evo još poslednja dva mjesta nisu ispunjena”, a čika Vlado ka vazda ne čeka da dođe do stola no odgovori : “ E moja gospođo da sam im’o sreću sad bi mi na fakultet bila, a ne u zabavište “

Eto, ja ću ga se sjećati! Uz adio Kapetane! Nadam se da tamo ne valja kao mene ovdje .