Volio sam kad dolazi jesen...Kad nam ljeto mahne požutjelim granama, more poprimi neku posebnu boju i miris. Gospođice i gospođe ponesu po neku knjigu i izležavaju se nesvesno a izazovno na plaži i blagom jesenjem suncu. Dok nas jutra nas dočekuju sa kvasnim ulicama i opalim lišćem.

Zamiriše pijaca.. Sprema se zimnica.
Rekoh volio sam a bolje da kažem volim ali u zadnje vrijeme strijepim..
Svaka jesen nam donese nešto što nas iznenadi. Umru drage osobe, djeca i studenti pođu u druge gradove i onda čekamo da nam se jave.
Stignu rešenja od izvršitelja..
*
Tako su se ovih dana jednom mom prijatelju javila sudska izvršiteljka. Čovjeka zaboli nepravda.
Stomak se skupi kao petoparac (čitaj kao pet centi) i oblije hladan znoj. Nije to što će mu pokupiti na pravdi Boga pola penzije,blokirati svu imovinu i račune,sve to plus naplatiti debelo, već je stvar principa i pravde.
A pravde niđe. ..Preživjet će se. I stalnim ponavljanjem riječi „preživjet će se“ kao da dajemo pravo onom ko nam otima teško stečeno. I iz godine u godinu isto.. A ništa više nije isto. Ni mi.. Vrijeme je nepogrešivo i precizno, uzima svaki dan po neki trenutak i dok ležim na ovom lijepom oktobarskom suncu na gradskoj plaži po hiljaditi put kažem sebi:“Ovaj se dan nikada više neće ponoviti“. To je okrutna istina koju ne možemo promijeniti.
Koliko je bilo onih prije nas i koliko su oni imali ovako lijepih dana kojih se niko ne sjeća.
I ružnih. Ona narodna sve će se ovo zvati juče posebno se u jesen potvrđuje.
**
Da mom prijatelju koga je sudska izvršiteljica „počastila“ svojom pažnjom i brigom malo olakšam težinu onog malog petoparca iz stomaka jednom jednostavnom činjenicom da nije sam. Ima nas masa...
U jesen, kao škorpije ispod kamena, izmile raznorazni izvršitelji i brižnici za državu.. Ko to brani našu državu od nas? Zna li to ko bolje šta je u našim glavama od nas samih?
Te tragom toga samo da podsjetim i da se ne zaboravi jedna činjenica koju je državni tužilac zaboravio i arhivirao, a mi nijesmo. Ni zaboravili a ni oprostili!
Dvestadvadeset penzionera i njihovih prijatelja koji su mislili (a dokazalo se da je tako) da elektro-distribucija nepravedno obračunava gubiteke na mreži i raznorazne dodatke na račun za struju potpisali su peticiju da se to pitanje riješi.
Na volšeban način posle tri godine svih dvestadvadeset, pomenutih, dobija rešenje da im se od primanja odbija ukupan iznos od 500,00Eura. Jer su izgubili na sudu po njihovoj tužbi! Zastupao ih je advokat Nikola Bulatović, pa i mene! Nit znam čovjeka nit on mene, garant! Kao ja mu potpisao,a i drugi,ovlašćenje da tuži EP CG. I prije godinu dana izgubio postupak na sudu u ime svih! Saznajemo, nijednom se nije pojavio na sudu, i mi posle godinu od pravosnažnosti saznajemo to od izvršitelja. U novinama državni tužilac daje izjave dža-bu! Mi u novine dža- bu! Pojeo vuk magarca!
Da ne pomisle drugi više spomenut pravdu i krivdu!
Smilovali su se pa su to odradili na rate! A i kako bi drugo? Penzija od 120 eura se samo kod nas zove penzija.Žao mi samo što nagovorih mog komšiju Gojka da i on potpiše tu čuvenu peticiju,
pošto i on,na moj nagovor potpiši, ostade bez 500 eurića.
***
I sad onom čuvenom riječju...Reče mi jedan čovjek, neću vam reć koji, na jednom mjestu neću vam reć na kojem.. jesen je vrijeme kada se vladajući pune parama od naroda.
Spremaju za sebe zimnicu, drva za šporet..duga će zima bit.
Stižu im rate za kredite.Prate svoje studente u London, Pariz, Njujork - na studije..nije to jeftino! Nije to Beograd,i neko to mora platiti !
****
I zato nekako na jesen ne da se plašim, već jednostavno u mene uđe neki nemir i iščekivanje,koji će sad i zašta doći izvršitelj! Imamo mi milion izvršitelja koji tuđe krivde izgone a nas samo šaka. I nekako mi ubiju lijepi miris pečene paprike, bijelog luka, peršuna i sve one mirise kuhinje kad se sprema zimnica.Plus maslina, dunja, jabuka....
*****
Niko više ne pjeva pjesmu „stiže jesen dunjo moja“, a jesen je lijepa, miluje svoji bojama i mirisima. Melem je za umorne oči. I ne može mi niko ubiti ljepotu u očima.
A neljudi je vazda bilo đe ima ljudi. Pa prođu... Bar su dosad kroz istoriju prolazili. Nije valjda da smo zapeli u vremenu sa njima?
Nijesmo, garant!