Kafana kod Zorana na pijaci, jedan je od boemskih centara koje redovno obilazim. Uvijek ujutro, kada zaživi pijaca i razigraju se nezaobilazne dnevne teme počev od onih kladioničarskih: ko je “pao”, ko je kako odigrao... Kad neko ubaci na “dnevni red” politiku bude sasiječen u startu... “Mijenjaj kafanicu - u ovu butigu nema politike”, reaguje uvijek Zoran citirajući legendarnu repliku Borisa Dvornika u kultnoj seriji “Malo misto”.
Ovakav uvod umjesto najave mog sagovornika u martovskom “ponoćnom Fejsbuk intervju” na Jedru – Nailom Muslićem poznatim kao Čelo.
U naš “Ponoći intervju” Čelo stiže ulazi na sopstvenu inicijativu, preciznije porukom koju mi je juče poslao: “Bio sam kod Ljuba Pirata u Spilju, palo dobro zezanje”. Pošto znam koliko će priča biti zanimljiva, zakazujem “susret” na Fejsbuku iza ponoći.
Piše: Anto BAKOVIĆ
“Pođem sa ženom malo do Staroga Bara i prijatelja Ljuba. Skupi se drustvo u konobi za tren. Pričam o svojoj proizvodnji kesica za šećer, i nekih ugostiteljski pratećih sadržaja. Iz cuga mi stiže reakcija - bolje je da si osnovao partiju, pa se bavio politikom. Ovdje se radom u domaćoj familijarnoj proizvodnji može zaraditi samo safra (muka op. a.). Vidiš li da para ima samo u politici. Mic po mic, ja se upalim - kako volim šalu, znaš da sam poznat sam po tome, posebno sa benzinske pume...”, otvara razgovor Čelo.
Uzvraćam: “Znam,Čelo - legenda si u svijetu šaljivdžija u Baru, nego pričaj mi što bi dalje u Spili?
I Čelo nastavlja: “Kažu da čovjeku kad daš vlast, vidiš kakav je, a ja tvrdim da je takav bio i prije... I predlažem odmah da razigramo ideju o političkom binisu. Kažem društvu – “da malo mi to uigramo, kako bi to bilo, kao pripremu sada i ovdje za kampanju, dok smo vrući, kako kažu u Starom Baru”. Stavljam masku, - oficirsku kapu. Samo ja znam šta je u mojoj glavi, ali znam i ono “žene vole oficire”. Izlažem strategiju – “žene su jak lobi u Crnoj Gori, vidim ih na ulicama protestuju, nema šale. Obećaću sve sto traže,i više od toga”... Na to će moja žen – “skidaj to, ne slikaj - šta će ljudi da ti kažu sjutra”.
Ne prekidam Čela, ne treba mu “sufler”.
A on nastavlja: “Stani hanumice moja, ovo je virtuelno, ne pali se... A ona me nervozno pita “Šta će reći ljudi kad vide ovu sliku”. Šeretski joj odgovaram – “reći će pošten čovjek, resetovao sam se, takav nam treba”.
Tu nastupa Ljubo pirat i dijeli kape (vlasnik konobe Spila op. a). “Ja sam siva eminencija Vrhovnog štaba”, priča Ljubo, časti turu, pa dodaje “hoću da se zna, ako uspijemo i osvojimo mandate gdje sam ja tu!”
Čelo u dahu nastavlja priču o formiranju političke stranke u Spili.
“Kakvi mi to bili politički lideri, čak i na generalnoj probi formiranja vrha partije, ako ne bi znali kome šta pripada kada se izbori završe i maske počinju skidati. U grupi je očigledan i potencijal bez kojeg nema uspona - neko uzima i po dvije kape a jednu glavu ima. Kapiram, iskusni politčar mora da ima više kapa, za svaki slučaj ako se dese iznenađenja i plan ne uspije...”
Ne postavljam Čelu pitanje kako su dijelili kape,jer znam kako igra u Spili funkiconiše. A on i sam ubtzo objašnjava princip.
“Svako je dobio kapu, koju može da nosi. Nije važno jeli mu pri srcu, jel mu pripada u naslednoj formi, važno je da donese glasove... Posle će u kontejner, nije tvoja, baš te briga... Ako te optuže da si izigrao povjerenje birača, kada se završiposao, riješiće se sve nekom nagodbom.”
Otpisujem Čelu: “Možeš nositi kapu koju hoćeš ako znaš gdje pripadaš. Kapa na glavi ne mijenja ništa u glavi”. Usput postavljam i pitanje kako su nazvali partiju.
“Ništa bez vrhovnog komandata”, odgovora mi Čelo i nastavlja ”Dobar slogan i za izbore. Imamo predstavnike svih nacija i konfesija pa i lica sa crnim firmiranim naočarima bez kojih nema političke žurke. Svima obećavamoe što vole da čuju sve dok osvojimo vlast. Onda skidamo kape i cepamo po svome”.
Na kraju razgovora kažem Čelu da je osmislio dobru strategiju ali mu priznajem da ako stvarno formira partiju neću moći da se učlanim jer znam da je čovjek od riječi.
{galerija}obale/2017/3/kampanja{/galerija}
