Savo Stefov Dabanović (1859-1931), ugledni Baranin, pukovnik, pripadao je rodu Dabanovića, starinom iz Seoca u Crmnici.
Dabanovići i Nikezići bile su pravoslavne porodice koje su živjele u Citadeli, u Starom Baru, za vrijeme turske vladavine Barom. Kažu da su bili vrlo poštovani od strane Turaka i ostalih stanovnika Bara prije 1878. godine. Oni su zastupali interese pravoslavnog stanovništva u Baru, kojeg je, istina, bilo vrlo malo.
Piše: Čedomir Ratković
Ukazom Knjaza Nikole iz 1900. godine, Savo je postavljen za Upravitelja grada Bara. 24. januara 1910. godine izabran je za prvoga Predsjednika pjevačkog društva „Bratimstvo“ koje je osnovano 03. januara iste godine, povodom 50 godina vladavine Knjaza Nikole. Radio je u Baru u brojnim gradskim institucijama, kojima je i lično rukovodio.
Savo Dabanović sa prvom ženom i sinom u Skadru
Savo je bio nesebičan i veliki dobrotvor. Prilikom obnove crkve Svete Neđelje (Vaskrsenje Hristovo) u Rapu u Starom Baru 1911. godine, koja je srušena u razornom zemljotresu iz 17. maja 1905. godine, poklonio je značajna novčana sredstva.
Savo Dabanović je 1927. godine iz temelja obnovio malu crkvu posvećenu Svetom Jovanu Krstitelju, koja se nalazi u Starom Baru. Početkom 2019. godine zvono sa crkve je ukradeno. Novo zvono priložili su potomci Sava Dabanovića, nastavljajući tako porodičnu tradiciju dugu skoro stotinu godina.
Crkva Svetog Jovana Krstitelja u Starom Baru
U Prvom balkanskom ratu, kao oficir u Barskom bataljonu, kojim je komandovao Anto Škutić iz Spiča, učestvovao je u borbama za Skadar, do njegovog zauzeća od strane crnogorske vojske. Moj otac Ilija, iako maloljetan, bio je tada dobrovoljac zajedno sa svojim drugom Markom Čarapićem. Naravno, Savo je čuvao svoga kuma Iliju i njegovog druga Marka.
Savo Dabanović sa oficirima Crnogorske vojske u Skadru 1912. godine
Savo se četiri puta ženio. Sa četvrtom ženom Vidosavom Mijović ima kćerku Kseniju (88) udatu Vujović, koja ima dvoje djece. Ksenija živi u porodičnoj kući u Tombi sa porodicom. Zanimljivo je da se Ksenija udala za sudiju Vasilija Vujovića, brata dr Luke Vujovića koji je pisao o govoru Mrkojevića. Njihov otac Kapetan Jovan Vujović bio je ratni drug Savov na Skadarskom bojištu 1912. godine.
Listajući crkvene knjige vjenčanih i rođenih od 1890-1931, naišao sam da je Savo bio kum oko 400 puta. Da, dobro ste pročitali – četiristotine puta. To je za „Vjerovali ili ne“ ili za Riplija. Drugi po broju kumstava bio je moj prađed Mitar Vasiljev Ratković sa oko 40 kumstava.
Savo je petostruki kum naše kuće. On je i „glavio“ mnoge djevojke momcima iz Bara. Tako je bio provodadžija i mojim roditeljima. „Glavio“ je moju majku Nedu Todora Vučinić iz Skadra za mojega oca Iliju. Savo ih je vjenčao 1924. godine. Takođe, Savo je 1894. godine bio vjenčani kum i mome đedu Jovanu Ratkoviću i babi Ivani Staniše Krekun iz Limljana.
Ako govorimo o znamenitim ljudima iz prošlosti Bara, Savo Dabanović bi zasigurno tu spadao.
