Prvi put u novijoj istoriji 1. maj neće biti obilježen tradicionalno.

Ne na način kako  je većina nas navikla, na nekom od obližnjih izletišta ili zavičajnom selu u okolini grada, uz društvo, rodbinu i prijatelje i malo veće količine hrane i pića. Proslava, zvanično (i još uvijek) Praznika rada zbog novonastalih okolnosti biće daleko skromnija, najviše zbog nemogućnosti druženja na kakvo smo inače navikli u ovakvim i sličnim prilikama. No, za prirodu će to svakako biti olakšavajuća okolnost jer inače nismo baš odgovorni nakon završetka pomenutih događaja a i svjedoci smo da su se priroda, odnosno, flora i fauna na svim meridijanima prilično oporavili u poslednjih mjesec i po dana, zahvaljujući opštim preporukama o samoizolaciji.

Piše: Saša Stojanović

Svjedoci smo da aktuelna pandemija coronavirusa odnosi žrtve, ali i da ljudi umiru i od dugih bolesti, starosti ili prosto nesrećnim slučajevima. Tako je i naš grad u ovo teško vrijeme ostao siromašniji za nekoliko desetina sugrađana i ovim putem u ime građana Bara porodicama naših sugrađana izjavljujem izraze iskrenog saučešća. Bez namjere da ulazim u ljudske ili druge kvalitete i kvalifikacije jer je bol porodice za izgubljenim članom nemjerljiv, prosto, izdvajaju se dva čovjeka koja su svojim životom i radom zavrijedili pažnju javnosti i iz tog razloga nam je njihov odlazak u vječnost najteže pao. O profesoru kakvih u školama odavno nema, Momu Vukoviću, ovdje i sada ne bih, jer je Milan Vujović u svom tekstu sve već rekao i tome se nema šta dodati.
Osvrnuo bih se, makar simbolično, na odlazak u vječnost ljekara barskog doma zdravlja, dr Rajka Šupića, omiljenog ljekara mnogih Barana.
Imao sam sreću da malo bolje od većine poznajem našeg dobrog doktora, da budemo prijatelji i da s vremena na vrijeme podijelimo koji sat u druženju.
Za one koji ne znaju, dr Rajko je, osim što je bio zaljubljen u svoju porodicu i svoju profesiju kojoj je bio posvećen do poslednjeg daha, bio i pasionirani ljubitelj fotografije i književnosti. Vrlo razborit i po prirodi tih čovjek, spreman da pomogne u svakom trenutku. Imao sam tu sreću da ga pomenem u jednoj kolumni kada se, upravo zbog svoje skromnosti, umalo naljutio na mene i o tome mi ispričao jednu šaljivu anegdotu iz lokala gdje je obično sjedio sa svojim društvom kad je za to bilo prilike.
Ne znam da li je dr Šupić bio jedan od najboljih ljekara, jer bih u toj procjeni vjerovatno bio subjektivan, ali je svakako bio jedan od najboljih ljudi koje sam u životu upoznao. Pravdoljubiv, skroman i nenametljiv, posvećen pacijentima i za razliku od mnogih dosledan Hipokratovoj zakletvi do zadnjeg radnog dana.
Zaslužio je naš dobri doktor da mu čitav Bar dođe na poslednje poklonjenje, zaslužili su to i svi ostali koji su nas napustili u ovo teško vrijeme kad nije moguće otići na saučešće ili sahranu, a svako od nas je u međuvremenu izgubio nekog dragog, tako da smrt u doba coronavirusa još više boli i oduzima dostojanstvo poslednjeg ispraćaja na vječni počinak, stoga neka je vječna slava i hvala svima koji su nas napustili u ovom vremenu.

*******

Život ipak teče dalje i ljudi pokušavaju da se organizuju u novonastalim okolnostima. Pošteni, kao i do sada, kako su navikli, oni drugi neprirodnim i neosnovanim podizanjem cijena proizvoda koji su poslednjih dana najviše traženi na tržištu. I reklo bi se da tu, suštinski, nema ništa čudno, međutim, kao i u svim zlim i naopakim vremenima svako pokaže pravo lice. Koliko mogu da ispratim, najugroženije kategorije stanovništva niko ne pominje ni u jednom "paketu mjera" a s obzirom na preporuke tipa "ostani doma" da li se nadležni pitaju kako ti ljudi i njihove porodice uopšte fizički opstaju s obzirom da svakodnevno treba jesti a nema prilike da se nekom nadnicom zaradi ni za golo preživljavanje.

*******

I u smutnim vremenima postoje oni koji se ističu svojim karakterom, čak iako je u pitanju priroda posla, ipak mislim da su karakter i kućno vaspitanje presudni, i moraju biti istaknuti i pohvaljeni od strane zajednice jer su i u vrijeme kada većina ipak poštuje preporuke da ostane kod svojih kuća, zahvaljujući prirodi posla najviše izloženi mogućnostima zaraze.
U prvom redu treba istaći barski ogranak Crvenog krsta na čelu sa vođom operativnog tima Tinom Nikezić i njihove volontere koji od jutra do sjutra rade raspodjeljući neophodnu pomoć ugroženim porodicama na teritoriji cijele naše opštine i vjerujem da će nadležni kad dođe vrijeme priznanja za društveno odgovoran rad imati u vidu ovaj podatak.
Takođe, istakao bih ogroman napor zaposlenih u barskom domu zdravlja i apoteci koja radi u sastavu istog, da izađu u susret svakome i zbrinu svakog pacijenta u bilo koje doba dana ili noći. Ljubaznost i razumijevanje su zaista na nivou iznad očekivanog i to važi apsolutno za svaki sektor u sastavu doma zdravlja. Iako, a priori, pomalo nepravedno, iz razloga jer ne znam imena, nemoguće je, iz ličnog iskustva, ne pomenuti dr Renatu Abramović i njen ljudski i humani odnos prema svemu što sam bio u prilici da vidim u nekoliko navrata za vrijeme boravka u domu zdravlja, a veliku zahvalnost bih iskazao kako prijemnom, tako i injekcionom (naročito med. sestri Ševali Dupljak) i patronažnom odjeljenju barskog doma zdravlja, koje takođe ima pune ruke posla.
Radnici gradske čistoće, i brojnih trgovina, koji su jedini imali jednake radne obaveze samo u mnogo većem obimu, takođe zaslužuju pohvale i naše divljenje s obzirom da su sa minimalnim sredstvima zaštite svakodnevno izloženi eventualnoj mogućnosti da se zaraze virusom a koliko sam u saznanju niko ih ne pominje u tom kontekstu, zato su jednako junaci ovog vremena i zavređuju naše divljenje i priznanje.

*******

Na kraju, iako im je to posao koji su svjesno odabrali i za koji primaju (mizerne) plate, ipak najveću odgovornost, samim tim i divljenje, zaslužuju svi naši medicinski radnici, bilo da je u pitanju dom zdravlja ili bolnica u Starom Baru, čije je osoblje sigurno najizloženije mogućnosti zaraze.
Onima iz njihovih redova koji su imali nesreću da se zaraze želimo brz i siguran oporavak a ostalima koji savjesno obavljaju svoje radne zadatke da to nastave da čine i dalje uz maksimalan oprez, ali i nesebičnu podršku i divljenje svih nas.