Ovo proleće koje dočekasmo drugačije je od ranijih što je i normalno jer svako proleće je priča za sebe ali ovo proleće je za mene nekako drugačije i tužnije jer ga svojim cvijetom nije najavio jedan badem..

Badem kojeg više nema... a znao sam čim vidim njegov cvijet i pčele počnu da slijeću na njega da je vrijeme zime odzvonilo.. nalazio se iza nekadašnje „Tropicane“ i kad bi procvetao nemoguće je da bi bilo ko ostao ravnodušan na ljepotu njegovih cvjetova. Nijesam siguran šta ga je dotuklo.. nebriga ili gramzivost. Jer kada bi zametnuo svoje plodove mnogi su lomili grane i ne čekajući da zrene da dođu do njih. Ili onaj zadnji snijeg koji je prepolovio i palme po gradu. Pokušavalo se da se podupre nekim kolčevima ali se nije uspjelo, pao je bio na zemlju i na kraju je odstranjen. Odšegan. Odsječen. Pored njegovog panja izbio je omlad. Nadam se da će izrasti i u budućnosti svojim cvjetovima i plodovima mamiti poglede prolaznika. Eto i jedno stablo može da nedostaje a kamoli ljudi..

Piše: Labud N. Lončar

A nema ni čempresa, na njih samo podseća razrovana ledina, ograđena. Kao minsko polje. Na koje se ne smije stati. Kao neko Bojno polje, polje na kom smo svi izgubili. Nema pobjednika. Ipak pobjeda ideje i zahtjeva „Čempresara“ je veoma važna. Dokazali su da su Grad i Država pogriješili. I tačka!
Ne ponovilo se.

*

Baš kad pomisliš da si sve vidio onda se zabezekneš istinom.. strašnom istinom!
U gradu Stare masline, stare 2244 godine kojom se svi ponosimo i pričamo priče neko pali masline! Nevjerovatno!
Mlade zasade maslina pored šetališta Dinastije Petrovića neko je počupao, polomio i zapalio!!!
Nijedan okupator i osvajač na ovim prostorima nije namjerno zapalio maslinu! Pa kakav je onda mentalni sklop potreban da bi se zapalila maslina?
I baš kao kod čempresa onom pričom o okupljanu narkomana u dvorištu Gimnazije pokušava se proturiti priča o narkomanima koi pale masline! Mnogo sam bio bijesan na te gebelsovske izmišljotine! Iz gimnazije su izlazili najbolji kadrovi današnjice. I sam imam troje bivših gimnazijalaca koji su sada doktori nauka, magistri i specijalisti. Takve laži proturaju oni koji nijesu išli u gimnaziju ili nijesu imali nikoga ko bi išao u gimnaziju. Onda kažu da to rade mladi delikventi, djeca. A istina je da to ne rade djeca, naša su djeca zlatna - ona sade masline i igraju oko njih. Oni koji tako govore trebali su sad neki dan da vide djecu iz vrtića „Svetionik“ kako u kolu oko masline igraju i pjevaju!
Tužna je stvar što se izgleda zna ko to pali masline ali se ćuti...
A ne gore samo masline.. malo, malo pa se zapale kontejneri u Sokolani, gume u Polju.
Šta je ovo:Epidemija piromana?
I dalje je stvarno samo za ćutanje.
Nadležni o tome ne govore.
U gradu „Stare masline“ gore masline!!!
Kad gore masline?

*

A pored maslina stardaju i borovi. Ne samo oni koji od vremena i erozije zemljišta na obali padaju. U Šušnju se borovi zasijecaju motornim testerama da bi se osušili ili sami pali. Pretpostavka je da borove iglice padaju po parkiranim automobilima i tako prljaju stakla. Ne čudi me – svojevremeno pročitah izjavu da čemprese treba sjeći jer od njih ne može da raste trava!

*

Pričajući sa prijateljima o ovoj temi saznah da je 340 ( trista i četrdeset) borova osušeno u parku Šumice jer neko nije udario jedan potpis! Znači, neko je posadio više stabala nego što ih Šumice imaju!
Ne lezi vraže, tada kada su posađeni započeli su oni veliki požari i sve cisterne su bile angažovane na gašenju pošara. Javne česme na čitavoj obali do kraja Šušnja nema. U ovo sam se lično uvjerio kada sam sa pjesnicima iz udruženja „Nekazano“ posadio maslinu i kada smo morali da idemo u obližnji market da kupimo ono bidonče od pet litara vode da bi zalili sadnicu.Na zahtjev onih koji su sadili te sadnice (koje su se osušile) da se postavi jedna česma nije odgovoreno. A neki kažu bio je potreban samo jedan potpis.
Jedan potpis!
Čiji?

*

Na,Trgu Vladimira i Kosare djeca, penzioneri golubovi i dalje čekaju da iz javne, gradske česme, poteče voda!

*
I podijeliše se sredstva za NVO.. kažu nikad bolje i poštenije nijesu sredstva dijeljena! A nijesu dijeljena osam godina.
Ne bih da komentarišem... I nije mi to cilj! Ali kada sam čuo rezultate o podjeli sredstava rekoh: Stani bre, malo...
Ponovo otvorih dokument o uslovima za dodjelu sredstava pa ponovo pogledah dodijeljena sredstva.. Mnogo toga nije u vinklu.. ali, ajde, ako nije osam godina ni centa dodijeljeno onda je trebalo trezvenije podijeliti sredstva.
Jedna činjenica: neće se održati Festival dečjeg pozorišta koji se održavao dvanaest godina? Zašto?
To nije kulturna potreba Bara?

*

Zbilja, zašto osam godina nijesu dijeljena sredstva?

Stavovi izraženi u ovom tekstu Autora ne odražavaju nužno uredničku politiku Jedra,i integralno su prenešeni.

Autor je predsjednik Medjunarodnog književnog udruženja književnih stvaralaca i umjetnika „Nekazano“-Bar.