Prema očekivanju, nesložna opozicija, sa svojim sujetnim liderima, doživjela je još jedan ubjedljiv poraz na lokalnim izborima u Baru i još deset crnogorskih opština.

PIŠE: Milan VUJOVIĆ

Iako je predizborna kampanja grcala od "časti", "poštenja" i "dosljednosti", izbori su potvrdili da punoljetni građani isključivo glasaju za sopstveni interes, za konkretnu ili moguću materijalnu korist.
Izgleda da u današnje vrijeme za ideale stvarno ginu samo budale.

* * *
Ima ljudi koji ne mogu da podnesu bilo kakav poraz, pa i onaj najbezazleniji - verbalni. Još ako im se desi na javnom mjestu, njihov (umišljeni ili stvarni) neuspjeh poprima apokaliptične razmjere. Onda traže prvu priliku da isklale svoj bijes na nekom nedužnom, koji nije "ni luk jeo ni luk mirisao".
Jednostavno, samo na taj način mogu da zaborave to što se desilo, vrate se u svoju ljušturu i nastave normalno da žive.
Ali, dok ne "izjednače" valja ih izbjegavati.

* * *
Na gradskom groblju Gvozden brijeg sahranjena je novinarka Radio Bara, Nedeljka Pavlović, naša Cica.
Više od 30 godina dijelili smo ovaj, ponekad gorak, ali prevashodno lijep novinarski hljeb. Ponekad i bukvalno. I uvijek je ljepšu polovinu davala drugom. Bila je veliki kavaljer, umjela je da nas obraduje poklonom iz čista mira - samo da nam uljepša dan. U posljednje vrijeme znala je, u naznakama i aluzijama, malo da misli i na sebe. Mi smo bili zatečeni, jer kao da se podrazumijevalo da je Cica tu samo zbog nas, da priskoči, obodri, pomogne... Ona se izvinjavala što je zazvučala kao i svi drugi, obični ljudi: "To iz mene govori moja bolest, ne ja!"
Kako to već biva, kad čovjek dobije malo vlasti, onda pokaže i svoju pravu ličnost i narav, lošu ili dobru. Kad je Cica bila urednica njena dobrota razlivala se u talasima po onoj čuvenoj baraci Radio Bara, sve pazeći da koga ne uvrijedi, da ne uputi iole grublju riječ, da ne povisi ton...
Cica, vječiti putnik i nepopravljivi sanjar, otišla je na onaj konačni put u jednom pravcu. Tamo, na nebu, sačekao je čitav jedan Radio Bar: Momo, Dajana, Božo, Vlasto, Željko, Buco...
U dobrom je društvu, sa ljudima koje je voljela.
Cile ostaje u mom telefonskom imeniku kao da je živa i kao da ćemo se svakog časa čuti. Možda je i zovnem i prekorim kao mnogo puta: "Što se ne javljaš, kozo jedna?"
Nije umjela da se naljuti na mene i moj, ponekad, pogani jezik.

* * *
U dva vikenda napravili smo dva divna izleta - do Rijeke Crnojevića i Trebinja. U srcu Crne Gore oči su nam se posebno zacaklile na krstarenju po Skadarskom jezeru, jer smo imali osjećaj da smo, zbog tišine i ljepote krajolika, u raju.
U Hercegovini to smo doživjeli prilikom posjete manastiru Svetih apostola Petra i Pavla, gdje su igumanija, mati Pavla, i osam monahinja, uistinu napravile raj na zemlji, na mjestu gdje su prije 20 godine zatekle samo manastirske ruševine.

* * *
Najveća i najprometnija raskrsnica u Baru jeste ona na Bulevaru koja vodi ka Makedonskom naselju, željezničkoj stanici, centru grada i Sutomoru. Zeleno svijetlo za pješake tu traje sedam sekundi i nema majčinog sina koji može da pređe na drugu stranu a da ne zađe u crveno.
I koliko god puta isticali tu činjenicu nadležni ne haju. Valjda da nam stave do znanja da je dobro da budemo malo i u crvenom, da se ne opuštamo...

* * *
Ovogodišnji “Barski ljetopis” trajaće od 16. juna do 12. avgusta. Imaće 75 programa, među kojima i petnaest pozorišnih. Opet nema nekih veoma dobrih predstava Crnogorskog narodnog pozorišta među koje svakako spada i “Šćeri moja”. Pobrala je aplauze širom Regiona, ali nikako da zaigra pred barskom publikom.
Inače, prvi put ustanovljena “Zimska scena Barskog ljetopisa”, samo je polovično opravdala očekivanja i to u zimskim mjesecima. Predugo je trajala i u proljeće je došlo do zamora materijala. Programi nisu bili ništa bolji od uobičajenih Kulturnog centra, uz slabiji odziv publike. To je dobar nauk za dogodine: “Zimska scena Barskog ljetopisa” trebalo bi da bude zaista zimska i ništa više.

* * *
Osvajanjem titule prvaka Crne Gore, i to protiv šampiona regionalne ABA lige, košarkaši Mornara postigli su najveći uspjeh u istoriji barskog sporta.
Kad je prije tri godine Đoko P. rekao da će njegov Mornar iduće sezone igrati u ABA ligi, začulo se jedno rastegnuto: "Eee..." Prije dvije godine kazao je da će barski ABA ligaš biti među četiri najbolje ekipe u Regionu, a odgovor je bio: "Hoće, kako neće..." Na početku ove godine tvrdio je da će klub koji sa klupe vodi njegov stariji brat Pajo, osvojiti titulu prvaka Crne Gore. Mnogi su promrljali: "Pored Budućnosti? Može samo da sanja."
U noći slavlja, na razmeđi maja i juna, obznanio je: "Mornar će dogodine biti šampion ABA lige i igraće sa Realom."
Niko ništa nije odgovorio...

* * *
Sreću se dva prijatelja, od kojih se jedan, pod utovarom, vraća sa pijace.
"Još ti samo fale rogovi, pa da budeš magare."
"Magare nema rogove."
"Onda ti ništa ne fali!"