Konačno osvanuše izborne liste
sa gomilom ponavljača đaka,

poneki tumor i uglavnom ciste,
cirozâ jetre, metastaza raka.
Na jednoj prepoznah mondialiste,
na drugoj desničare i šoviniste,
na treċoj mlađaHne lokaliste,
pa onda ekstremne monarhiste,
na petoj zaklete unioniste,
na šestoj preobučene reformiste,
na sedmoj srećem stare znance
dosLJedne Guliverove liliputance,
a na listi "od vrata do vrata"
prepoznah i lice demokrata,
svako se sad u prvi red gura,
21. vijek je, potonja je ura.
Sigurni, sa ulizicom i poltronom
pritisak vrše telefonom,
pogađate - s nepoznatog broja,
u njih nije majka rodila heroja.
Malo su kome tu ruke čiste,
maske su pale objavom liste,
uzalud doktori u vrhu iste
kad dominiraju crvi i gliste.
Bolesnom društvu hitno treba lijeka
ali nešto drugo sada narod žulja
ako čast i bruka žive dovijeka
što će izroniti iz izbornog mulja?

Ovdje, kol'ko vidim, fale oni pravi,
skrili su se negdje u debeloj glavi.

Piše:Saša Stojanović

*******

Predizborna trka je počela. Poštovani sugrađani, pred vama je 11 izbornih listi, rekao bih, bez većih nepoznanica u političkom smislu. U onom drugom, kadrovskom, nepoznanice su kudikamo veće. Složio bih se sa jednim od kandidata na prošlim predsjedničkim izborima koji se zalagao za tkz. "otvorene liste", gdje bi se glasalo konkretno za kandidata na listi (za šta postoji ustavna mogućnost), pa bi samim tim i biografija i potencijal svakog kandidata za odbornika/poslanika bili mnogo dostupniji javnosti i tako učinili kampanju energičnijom a sam ishod izbora neizvjesnijim. Vjerujem da bi se time promijenila i kompletna politička slika kao i sam ambijent, a i ono što je najvažnije, učinak samih konkurenata za ulazak u parlament, ubijeđen sam, na dobrobit svih građana. Ovako, izgleda da je (za sada) samo jedna od ponuđenih listi pristupila kratkom vizuelnom predstavljanju svojih kandidata, uz kratku biografiju i motiv za ulazak na listu, pa ostaje nada da će i druge liste, većinu kandidata nepoznatu javnosti, predstaviti kroz razne forme do kraja kampanje.
Kako god, na prvi pogled izgleda da su se udružili znani i neznani da se dokopaju parčeta vlasti, neko većeg, neko manjeg, ali sa istim ciljem. Najvažnije je biti blizu državne kase i u tome je sva poenta. Nikakva obećanja ni lijepe priče, nikakvi stranački statuti i programi, u koje se svojim biračima kunu gospoda koja atakuju na odborničke fotelje u barskom parlamentu, neće biti važnije od onog konkretnog i opipljivog u datim okolnostima - ko da više!
Za razliku od zapadnih (parlamentarnih) demokratija gdje je realizacija predizbornih obećanja primarna stvar, i gdje se vlast s razlogom plaši kazne svojih birača u slučaju da ne ostvari obećano, ovdje je slika proporcionalno drugačija. Narod se plaši vlasti koju je sam izabrao a razloge bismo mogli potražiti u riječima velikog Vladike, Petra II Petrovića Njegoša, gdje "strah životu kalja obraz često". Zbog čega je tako, vjerovatno će u nekoj budućnosti biti predmet izučavanja neke visokoobrazovne medicinske naučne ustanove najvišeg ranga, jer 30 godina vladavine jedne te iste političke kamarile daje pravu kliničku sliku naroda (nad) kojim se vlada. Situacija nezabilježena u novijoj političkoj istoriji evropskog kontinenta sigurno će za koju deceniju biti predmet izučavanja i istorijskih nauka a ne samo medicinskih.
Kako god, nek' vam je sa srećom trgovina, pardon, izbori. Pratićemo predizbornu kampanju u našem gradu i komentarisati njene pozitivne i negativne strane.

*******

Opet su najmlađi barski sportisti iz nekoliko sportova, u poslednjih desetak dana, u naš grad donijeli brojne medalje sa državnih i međunarodnih takmičenja. Džiudžicaši, džudisti i karatisti su blistali na turnirima u okruženju a neki od njih izborili i zvanje reprezentativaca u svojim sportovima. Tako će jedanaestogodišnja Elena Stojanović predstavljati naš grad na Balkanskim prvenstvima u dva sporta, džudou i džiu-džici, čime je potvrdila prognoze stručnjaka iz više borilačkih sportova o ekstratalentu, izrečene na početku karijere koja traje već šestu godinu.
Takođe, odbojkašice i odbojkaši barske Gimnazije su osvojili prva mjesta na turniru najboljih srednjih škola u državi i time ponovili uspjeh od prošle godine, izborivši pravo da nastupaju na svjetskom takmičenju najboljih srednjih škola koje se održava u Poljskoj. Nažalost, naši mladi srednjoškolci neće biti u prilici da pokažu raskošan talenat i umijeće na ovoj svjetskoj odbojkaškoj smotri, samo zbog nedostatka novca.
Ovim povodom apelujem na gradske i državne strukture koje su zadužene za resor sporta da nađu način i sredstva, i obezbijede našoj djeci da se takmiče sa konkurencijom iz svijeta. Jednostavno se mora (pro)naći način da se pomogne roditeljima koji su finansijski potpuno iscrpljeni, nerijetko odvajajući od usta da bi i poslednji novac uložili u razvoj svoje djece, od čega, u krajnjem, imaju koristi i grad i država.
Uostalom, evo prilike za 11 izbornih listi da se pozabave rešavanjem ovog problema u predizbornoj kampanji, i da na osnovu realizacije stavke budžeta čija bi sredstva bila opredjeljena za razvoj mladih sportista, kao važnog segmenta društva, pridobiju nove glasače na duži period.

*******

Poznati su i finalisti ovogodišnje Lige šampiona u najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu. Nakon što je, uz mnogo sreće i obilatu pomoć sudija, to u utorak veče uradio madridski Real, preksinoć mu se u finalu pridružio još jedan velikan evropskog i svjetskog fudbala, engleski Liverpool. Redsi su do finala došli u dvije spektakularne utakmice, bez mnogo kontroverzi, u kojima je viđen vatromet golova, ukupno 13, a zbog čega navijači oduvjek hrle na stadione. Taktika njihovog trenera, Njemca, Jirgena Klopa, da se igra za gol više, ovog puta je dobila potvrdu za upravo taj jedan gol, jer je u konačnom skoru Liverpool postigao 7 a primio 6. Izgubili su Redsi od Rome na rimskom "Olimpiku" 4-2, iako krajnji rezultat ne oslikava pravo stanje na terenu. L'pool je dominirao u prvom dijelu utakmice i činilo se da može da dođe u gol-šansu kad poželi. Romanisti, nakon dva primljena gola u prvom poluvremenu izgubili su motiv i koncentraciju, i djelovali su pomalo izgubljeno na terenu, što Liverpulovi igrači nisu umjeli, a čini se, ni htjeli da kazne. Ta pretjerana nonšalantnost na terenu i prerano slavlje u mislima umalo im se nije obilo o glavu jer je Roma u nastavku bila bolji protivnik. Sigurno motivisani na poluvremenu riječima svog trenera, Euzebia Di Franćeska, čovjeka u čijem rečniku ne postoji riječ nemoguće, Romanisti su u nastavku, nošeni frenetičnim navijanjem svojih ultrasa, zaigrali mnogo bolje i ubjedljivije, ali nedovoljno da bi stigli i prestigli veliki zaostatak iz prve utakmice. Utisak je da je Roma oštećena za jedanaesterac ali ne i da je to učinjeno s namjerom. Uostalom, Redsi su dali 7 čistih golova a primili 2 iz penala i 1 autogol, i opšte je mišljenje cjelokupne fudbalske javnosti, a to je na press konferenciji potvrdio i džentlmen na klupi Rome, da je u finale otišao bolji tim, što se za duel Reala i Bajerna ne bi moglo reći.
San svih navijača najuspješnijeg ostrvskog kluba je šesta titula evropskog fudbalskog šampiona, a s obzirom na formu u kojoj se nalaze, taj san, 26. maja u Kijevu, može postati stvarnost, tim prije što je fudbalska javnost na njihovoj strani zbog načina na koji je njihov rival u finalu stigao do same završnice. Nesumnjivo je da Liverpool u ovom trenutku igra najljepši fudbal u Evropi, da ima najspremnijeg fudbalera današnjice, egipatskog reprezentativca Mohameda Salaha, koji je već proglašen za najboljeg igrača engleske PL, ali i nesigurnu odbranu koja je u stanju da "prospe" sve što, ove sezone, briljantni napadači naprave. Ako tu JK uspije da posloži kockice onda se ogromna armija navijača Redsa s razlogom može nadati novoj evropskoj tituli. Ova generacija tako ima priliku da se u slavi i besmrtnosti pridruži generaciji Stivena Džerarda iz 2005. i onim starijim, Rašovim i Dalgliševim, koje su i mene, kao golobradog dječaka, zarazile fudbalom, i natjerale da se zaljubim u najvoljeniji klub na svijetu.
Srećno u Kijevu Redsi! Nikada nećete koračati sami. YNWA! ❤

*******

Bio je i prošao Svjetski dan knjige. U našem gradu nikada ranije nije obilježen na ljepši i dostojanstveniji način. U slavu i promiciju pisane riječi istaklo se međunarodno Udruženje književnih stvaralaca "Nekazano" iz Bara angažujući svoje članove da živom riječi animiraju mlađe i starije ljubitelje knjige, prvo na barskom korzou, ispred Dvorca kralja Nikole, a zatim i u amfiteatru Kulturnog centra.
Svoj doprinos Svjetskom danu knjige dala je i Gradska biblioteka koja je tog dana vršila besplatan upis novih članova, što je apsolutno za svaku pohvalu.
Ipak, kulminacija tog važnog kulturnog datuma desila se u maloj sali Dvorca, gdje je, izuzetno posjećenu, promociju svoje prve knjige, imao uvaženi profesor Savo Markoč.
Moj doprinos biće u predlogu za čitanje u lijepim proljećnim danima koji predstoje, i tu nemam nikakvu dilemu. Moj izbor je izuzetna knjiga Džona Stajnbeka, "Plodovi gneva".
Čitamo se.