Piše: Vesna Čejović, advokat

LNG terminali su objekti koji su evropskim direktivama uvršteni u I kategoriju opasnosti od eksplozija.
Dok je krajem prošle godine bivši premijer Abazović sa ushićenjem govorio o navodno velikom uspjehu njegove Vlade, u kojoj su sjedela čak dva ministra iz Bara, zbog potpisivanja sporazuma o izgradnji LNG terminala u Luci Bar, a u narednom koraku i izgradnji gasne termoelektrane, u Italiji su se odvijali masovni protesti protiv privremenog lociranja LNG terminala u gradiću Piombino, inače, jednom od najzagadjenijih mjesta u Italiji.
Nije pomogla ni odluka Vlade Italije da gradjani tog gradića budu posebno subvencionirani zbog postavljanja LNG terminala. Čak 15 kilometara dugačak lanac ljudi koji su se držali za ruke, protestvovali su protiv ovog projekta, koji je zamišljen da ostane u tom mjestu samo 3 godine, a da se nakon toga premjesti na drugu lokaciju, na kojoj će se u cjelosti izbjeći negativan ambijentalni i ekološki uticaj.
Ne bi bilo prvi put da se političkim kampanjama i parolama – a ne ozbiljnim ekspertizama i stručnim raspravama, govori o kontroverznim projektima.
Nekadašnja socijalistička krilatica „elektrifikacija plus industrijalizacija jednako socijalizam“, kao i dogovori tadašnjih republičkih političkih elita, trebalo je da gradu Baru donesu „blagodeti“ kompletnog zagadjenja izgradnjom fabrike sinter magnezita. Na srecu, gradjani Bara su jedinstveno bili protiv i svi su se mobilisali, svako na svoj način da se spriječi takav projekat. Inžinjer Čedomir Čejović je platio skupu cijenu zbog toga što se zamjerio jer se usprotivio „naredbama odozgo“ i zakulisnim političkim dogovorima.
Ono što je najskandaloznije u postupanju prethodne Vlade, sadržano je u izjavi ex premijera Abazovića, da će „investitor odabrati lokaciju na kojoj će graditi“ LNG terminal u Luci Bar. Po kojim to propisima je uopšte moguće da neko upre prstom u lokaciju koja mu se svidja, te da na istoj postavi šta god hoće, uključivo i sadržaje koji su ekstremno opasni i koji ugrožavaju bezbjednost ljudi i svu ostalu postojeću ekonomsku djelatnost i nekretnine. Kako je moguće da se prvo donesu tako bitne investicione odluke, a da se tek naknadno to „pokriva“ planovima, javnim raspravama, studijama i svemu ostalom što bi u pravnoj državi trebalo da prethodi odlučivanju? U pravnoj državi to se zove podstrekivanjem na izvršenje ozbiljnih krivičnih djela.
Upravo, u svojim kasnijim javnim nastupima, bivši premijer je objasnio da će usvajanje Prostornog plana, omogućiti realizaciju tog „epohalnog“ strateškog projekta – jer, očigledno, postojeći planski dokumenti, apsolutno to ne dozvoljavaju. Rukovodilac izrade nacrta Prostornog plana, revnosno ispunjava dobijeni zadatak i više puta javno saopštava da javna rasprava o planu – neće promijeniti strateška opredjeljenja. Pitanje je samo, o čijim strateškim opredjeljenjima je riječ, jer je teško zamislivo da bi se u ovom slučaju moglo raditi o strateškim opredjeljenjima stanovništva koje ovdje treba bezbjedno da živi i radi. Uz bivšeg premijera, potpisivanju je prisustvovala i bivša ministrica uredjenja prostora, gospodja Novaković Đurović, kojoj su u svim javnim nastupima bila puna usta pravne države i ekologije. Odluku su aminovala i dva ministra iz grada Bara, g. Lalošević i g.
Djurović.
Kao i uvjek kada su u pitanju opskurni i kontroverzni projekti, koriste se prigodne krilatice, skraćenice i termini nepoznati običnom svijetu, kako bi se time prikrila sveobuhvatna i objektivna informacija.
„Razvijamo zelenu ekonomiju“, postajemo „veliki hub za Evropu“, „diverzifikujemo energetske izvore“ i slično.
Šta je u stvari LNG terminal?
Radi se o terminalu za pretovar i skladištenje tečnog gasa. Za razliku od prirodnog gasa, tečni gas se prevozi i skladišti tako što se sabija i drži pod velikim pritiskom, da bi se postigla temperatura od minus 162 stepena, na kojoj gas postaje tečnost. Uprošćeno rečeno, slično kao gas u plinskoj boci, ali
u gigantskim razmjerama. Takva skladišta, kao i sami terminali, po važećim evropskim propisima spadaju u postrojenja prve kategoriju opasnosti od eksplozija. Incidenata u kojima je dolazilo do eksplozija LNG terminala i gasnih termoelektrana je već bilo i to ne u nekim dalekim nerazvijenim zemljama, već upravo u Sjedinjenim Američkim Državama. Jedna takva eksplozija LNG terminala, svojevremeno je izazvala poremećaj snabdijevanja na svjetskom tržištu, naravno, uz sve ljudske žrtve i materijalna razaranja koja su nastala eksplozijom.
Zato je izjava ex premijera Abazovića, da će se takav terminal graditi u samoj Luci, a ne kako je bilo zamišljeno nekim razvojnim idejama Luke – iza brda Volujice, dodato skandalozna i ozbiljno krivično pravno sporna.
Slična iskušenja u vezi opasnih sadržaja u Luci dešavala su se i u prošlosti, ali su bila uspješno prevazilažena.
Krajem 60-tih godina, beogradsko-zagrebačka projektantska kuća „Centroprojekt“, predvidjela je planom izgradnju skladišta eksplozivnih materija u samoj Luci. Kako dokumenta pokazuju, zapanjeni takvom idejom, inžinjeri „Jadranprojekta“ iz Bara, na čelu sa direktorom, inžinjerom Čedomirom Čejovićem, energično su se usprotivili tome. Uradjena su pirotehnička istraživanja, koja su pokazala da bi eksplozija takvog skladišta, razorila veći dio grada, naročito zbog toga što brdo Volujica, u slučaju eksplozije unutar Luke Bar, višestruko pojačava udar eksplozije.
Eksplozija skladišta u luci u Bejrutu, u kojoj je stradalo 218 ljudi, povrijedjeno preko 7.000, a preko 300.000 ih je ostalo bez svojih domova – trebalo bi da bude velika opomena za svaki projekat koji bilo kojim eksplozivnim teretom na takav način može ugroziti ljudske živote i imovinu. Ovo je za Bar posebno važno, zbog dodatnih rizika u slučaju razornih zemljotresa, koji se i prema autorima nacrta Prostornog plana, očekuju u bliskoj budučnosti.
Od 60-tak LNG terminala koliko ih trenutno postoji u svijetu, veliki broj je pozicioniran u moru, nekoliko kilometara od obala, na platformama, upravo zbog opasnosti od eksplozija i zbog manjeg negativnog ekološkog uticaja.
Umjesto da se razvoj Luke kreira na način da se otklanjaju neke očigledne pogreške, bivša Vlada je zamislila da se ide ka daljim krajnje lošim i opasnim idejama.
Krajem 80-godina, inžinjer Čedomir Čejović, tada direktor Zavoda za informisanje i razvoj Opštine Bar, a prije toga direktor za obnovu grada Bara poslije zemljotresa, inicirao je izmjenu detaljnog plana privredne zone Bara, kojom je bilo predvidjeno da se iza brda Volujica izgrade novi i izmjeste postojeći rezervoari skaldišta za tečne terete – naftu, mazut i sirćetnu kiselinu, te izgradi zaseban terminal tečnih tereta. Tadašnji rukovodilac u Luci Bar, inžinjer Miodrag Raičević, a kasnije i inžinjer Zoran Tajić, energično su svojim pismima podržali tu ideju.
Postojeća skladišta za naftu, mazut i sirćetnu kiselinu, unutar Luke, osim što su suprotna rješenjima savremenih luka, zagadjuju more, predstavljaju opasnost od požara i eksplozija, rizična su u slučaju zemljotresa, a uz sve to sprečavaju dalji razvoj Luke i predstavljaju usko grlo za njeno normalno funkcionisanje. Ideja je naišla na podršku lokalnog parlamenta, bila je donešena odluka skupštine opštine o pristupanju izmjeni plana, a kasnije su se javili i zainteresovanih investitori. Nažalost, nakon toga je prevagnuo interes tadašnjeg „Jugopetrola“ i planovi koje je opet radila ista projektantska firma „Centroprojekt“, pa se lokalno rukovodstvo Bara 1996. usprotivilo izmještanju skladišta tečinih tereta iza brda Volujice. Time su napravili nenadoknadivu štetu za grad Bar, „osudili“ su da gradom ambijentalno dominiraju rezervoari nafte, mazuta i sirćete kiseline, da ugrožavaju bezbjednost ljudi i imovine i zagadjuju more. Vrlo je moguće, ako tako izabere investitor (kako kaže ex premijer Abazović) da se na to dalje nadovezuju ideje aktuelnih spornih projekta za LNG terminal i gasnu termoelektranu. Ostaje nam samo da se nadamo da nisu tačne glasine da će se terminal postaviti upravo u korjenu glavnog lukobrana u Luci.
Takodje, postoje mnoga mišljenja eksperata koji spore da su LNG terminali, a još više gasne termoelektrane, projekti tzv.„zelene ekonomije“. LNG terminali, radi zagrijavanja tečnog gasa, koriste ogromne količine morske vode, koja se tretira tečnim hlorom (varakinom) i takva, hlorisana voda vraća nazad u more. Kako kažu kritičari, „nijagarini vodopadi hlorisane vode“ ispuštaju se u more. Moguće su pojave značajnih količina pjene. Uz to, tečni gas se mora hemijski tretirati da bi se dobila potrebna čistoća za dalju upotrebu – što apsolutno nije ekološka operacija. Postoje više studija
koje ukazuju i na povećanu štetnost po zdravlje ljudi. Ne prvi put, periodične energetske krize daju prostora kontroverznim projektima – ali uvjek u tudjem
dvorištu. Tako je bilo i 2009. godine, dvije godine prije eksplozije nuklearne elektrane u Fukušimi,kada su italijanska i albanska vlada sklopile memorandum o razumijevanju za izgradnju nuklearne elektrane u Skadru. Tadašnji ministar ekonomije Vlade CG, pozdravio je ideju, nudeći da se jedna takva nuklearna elektrana izgradi i na crnogorskoj obali Skadarskog jezera. Stanovništvo Skadra se medjutim žestoko pobunilo. Na okruglom stolu povodom 30 godina obilježavanja katastrofalnog zemljotresa, u aprilu te 2009. godine, inžinjer Čejović je pozvao da se sa skupa uputi poruka oštrog protivljenja toj ideji.
„U svijetlu kompletne diskusije o zemljotresu, smatram da sa ovog skupa mora uslijediti i inicijativa za sprečavanje gradnje nuklearne elektrane u okolini Skadra. Izgleda da je šira i uska stručna javnost, slabo zainteresovana za ovu problematiku, od vitalne važnosti za našu zemlju, a nije uočena ni reakcija državnih organa, iako se radi o gradnji koja bi se oslanjala na Skadarsko jezero koje je 2/3 naša teritorija. Skadar sa čitavom okolinom, spada u područje visoke seizmičke aktivnosti. U katalogu zemljotresa zabilježeni su razorni zemljotresi na tom području. Smatra se da je narodno pamćenje o zemljotresima upravo zabilježeno u čuvenoj pjesmi o zidanju Skadra na Bojani, kojeg ljudi danju grade, a vile noću razgradjuju. Nedopustivo je da se na takvom području podižu nuklearne elektrane.
Naše primorje je svega 30-tak km udaljeno od tog područja. Svaki incident, zbrisao bi čitave gradove sa geografske karte. Skadarsko jezero, i bez incidenta, bilo bi ugroženo radom elektrane, jer bi se njegova temperatura povećala za nekoliko stepeni. To bi, smatra se, uništilo biljni i životinjski svijet jezera.
Veliki i skupi infrastrkturni radovi na regionalnom vodovodu, zasnivaju se, u suštini, na korišćenju vode iz Jezera. Da li ćemo piti malo radioaktivno obogaćenu vodu, njom zalivati imanja i jesti takvo povrće i kako će se to odraziti na buduće generacije – pitanje je o kome sada moramo da vodimo računa. Da li će investitori koje želimo privući uložiti u razvojne projekte nekoliko milijardi, na Velikoj plaži i drugim turističkim kapacitetima ako na 30-tak kilometara bude nuklearna elektrana?“
Sve agencije iz regiona, a i šire, prenijele su riječi ing. Čejovića. Od gradnje nuklearke u Skadru se odustalo, a eksplozija nuklearke u Fukušimi dvije godine kasnije, kao i posledice koje traju i do danas, pokazuju koliko je bio u pravu.
Umjesto da poslušno klima glavom na svaku ideju inostranih investotira, vlast je dužna da odgovori kako će zaštititi živote sopstvenh gradjana od mogućih incidenata ovih postrojenja, koji se apsolutno ne mogu isključiti, kakav rizik ovi projekti predstavljaju u slučaju zemljotresa, kako će osigurati da se obešteti stanovništvo ako ostane bez domova u slučaju incidenata, a da se ne dođe u situaciju kao u Bejrutu, gdje ni poslije 3 godine od eksplozije 300.000 gradjana koji su ostali bez domova nisu još ništa dobili, ko će obešteti žrtve i njihove porodice, kako će obezbjediti normalno funkcionisanje i razvoj Luke – koja nema dodatnih prostora za razvoj, kako će ovakvi sadržaji uticati na turističku ekonomiju grada Bara, da li će doći do drastičnog pada vrijednosti nekretnina itd. Sadržina Memoranduma nije objavljena i ne zna se kakve je obaveze Vlada preuzela. Da li će Crna Gora morati da kupuje struju iz buduće gasne termoelektrane, koja je, po svim sadašnjim pokazateljima,ekstremno skuplja od one iz postojećih izvora i mnoga druga pitanja su ostala bez bilo kakvog odgovora vlasti.
Naša vlast treba da se upita da li od vrlo ograničene crnogorske obale, od svega par stotina kilometara, nasuprot skoro 6 hiljada km. hrvatske obale ili skoro 8 hiljada km italijanske obale, treba da žrtvuje jedan od svega nekoliko primorskih gradova koliko ih ima, zarad ovakvih spornih i moguće vrlo opasnih projekata.
Trenutno, neki LNG terminali rade dobro. Medjutim, u Italiji, koja je zavisna od uvoza gasa, od svega 3 postojećih LNG terminala, dva rade sa kapacitetom manjim od 50 %, a samo jedan blizu punog kapaciteta. Uz to, zvanične procjene Svjetske energetske agencije predvidjaju drastičan pad potrošnje
gasa u narednom periodu, a sama Evropska Komisije je predvidjela postepeni prelazak sa fosilnih na obnovljive izvore energije, a svojim RepowerEU planom predvidjela smanjenje potrošnje gasa u EU do 2030. godine čak za 40 %. Kompanija British Petroleum, koja se bavi fosilnim izvornma energije,u svom poslednjem izvještaju, predvidja smanjenje potrošnje gasa u EU od čak 50 % do 2030 u odnosu na 2019. godinu.
Ima li smisla i u svijetlu navedenog, zbog trenutnog interesa bilo kog investitora, oglušiti se o životno važnim interesima ovog grada i njegovog stanovništva?
https://www.google.com/search?q=Rigassifi+catore%2C+come+funziona+e+perch%C3%A9alcuni+non+lo+vogliono&
oq=Rigassifi+catore%2C+come+funziona+e+perch%C3%A9alcuni+non+lo+vogliono&gs_lcrp=EgZjaHJvbWUyBggA
EEUYOdIBCDU3NjRqMGo3qAIAsAIA&sourceid=chrome&ie=UTF-8
Bar u svojoj istoriji pamti razorne eksplozije. Tako je uništen stari grad Bar, koji poslije eksplozije nikad više nije zaživio kao naselje. Nadajmo se da će prevagnuti zdrav razum, da će naša vlast odgovorno postupiti i zaštiti prije svega bezbjednosti sopstvenog stanovništva i njegove interese, a da naši američki prijatelji i Evropska komisija neće insistirati na ovako zamišljenom, za grad Bar opasnom i sa aspekta mnogih drugih ekonomskih interesa štetnom projektu, naročito što bi to bilo suprotno zvaničnim planovima koje je EU usvojila.
Bar, 21.1.2024.
U potpisu, Vesna Čejović, advokat
Stavovi izraženi u bilo kom saopštenju na portalu Jedro su stavovi potpisnika saopštenja i ne odražavaju nužno uredničku politiku Jedra.