Izvor: Zupci times/ Ilija Vukotić

Milo Markov Jovović 1896. g. zapisao i objavio u etnološkom zborniku za Južne Slovene u J.A.Z.U. - Jugoslovenska akademija znanosti i umjetnosti u Zagrebu.

Zupci je selo udaljeno 1 uru od Bara, imade 95 kuća. Stanovnici su rimokatoličke vjere, govore čisto naški jezik, hrabri su junaci i vjerni podanici knjaza Nikole I, bave se zemljoradnjom i stočarstvom, a veći dio ide u Carigrad na tečenje.
Zupci su vrlo dobro sačuvali svoje stare običaje, osobito pri krštenju, vjenčanju i ukopu. Ovdje ćemo samo navesti njihovo vjenčanje - svadbu, pošto se ona najviše razlikuje u običajima i zdravicama, koje u Bar ne postoje a ni u druga obližnja sela.
Zupčani se ženu i udaju među sobom, a vrlo rijetko van svoga sela. Mladić se vjeri onđe, đe mu roditelji narede, tj. đe se njima svidi. Vjerenica se stidi i krije od svoga vjerenika.
Nošnja nevjeste sastoji se: na glavi bijela marama sa zlatnim i šarenim cvjetovima izvezena; anterija (jaketa) modra ili zelena, pas takođe, raša (suknja) crvena sa dva ili više šerita, žuta po dnu, i crljene creje (obuće). Pri udadbi ne bojadišu kose kao većinom što čine u Baru.
Svadba bude vazda u ponedjeljak, svatovi se kupe u nedjelju veče, kumpar (kum) dođe najposljednji i donese malu tikvicu napunjenu s vinom a začepljenu grančicom rusmarina: to zovu „zdravica“. S njom će nazdravit u ponedjeljak veče, tj. pri rastanku.
Kad su okupljeni, sjednu za sofrom (trpezom) da večeraju, svakome bude označeno svoje mjesto, na koje će i sjutra na objedu stati. Stari svat i veliki svat stoje u čelo trpeze, okrenuti licem pud istoka (prvi je svojta od očine, a drugi od materine strane). S protivne strane čela trpeze sjedi bajraktar a pokraj ovih najbliža svojta. Sad stari svat preporuči mir i vikne: „Svi na noge, braćo, u ime bože da se prekrstimo“, uzme šišu (flašu) rakije i nazdravi: „U ime svete gospođe kralice nebeske, da ni pomogne tome i ovome svijetu; desnoj i lijevoj bandi (strani), za čem smo kupljeni, da bude dobro — sreknjo“.
Pošto se rakijom obiđe triput oko sofre, stari svat dadne vlast da se započne jesti, govoreći: „A, Bože pomozi! Ruke na korist!“
Kad se započne prvo jelo, predadu se dva bukara (bardaka) vina na oba čela trpeze, a za svakim jelom bude po jedna zdravica, dok dovrše sedam, a to su:
1. U božu slavu!
2. U ime Sv. Ivana Krstitelja!
3. Domaćinu obje strane!
4. Sv. ocu papi!
5. Knjazu - gospodaru!
6. Starom i velikom svatu!
7. Mladencima!
Ove zdravice pripadaju samo starom svatu i bajraktaru, a drugo nikom, osim ako oni opunomoće koga da ih zamijeni.
Prvu zdravicu započne stari svat, govoreći: O poštena zasjedo! (ovako nazivlju bajraktara u zdravici), a on mu se odazove: Čujemo ve. Je li ti što došlo? U slavu Boga i u zdravlje domaćinovo, vina i mira...
Stari svat: Vazđa mu ga Bog da’. Uzdigne se na noge, a tako i svi ostali, skidajući kape s glave.
„U veliku slavu božu, da pomogne Bog i boža slava domaćina i ko mu je u dom. Da mu bude veselje srećno, čestito i dugovječno, kako svakojemu bratu i prijatelju milo bilo. Da se pofale obje strane, a mi svi zdravo i veselo, da svaki čeka u svoje dvorove junačka veselja vidjeti“.
Odgovara zasjeda (bajraktar): „Svijet (svijetli) obraz imao!“, i počne pjevati:
Ko vince pije u slavi Boga,
Slava nam boža svima pomogla,
Slava i sina Boga Gospoda.
A stari svat nastavlja:
I јоš ko pije u slavi Boga.
Slava nam boža svima pomogla!
Zasjeda: S nama Bog!
Stari svat: A mi š njim!
Druga zdravica. Zasjeda zove: O stari svate! Čujemo ve.
Je li ti što došlo? U slavu Boga vina, mira i svakojega dobra. Vazda mu ga Bog da’ (odgovara zasjeda).
Sad zasjeda podiže bukar i nazdravlja: (sad se ne dižu na noge):
„U slavu Sv. Ivana Krstitelja, Sv. Gospođe kraljice nebeske, koja stoji na prestolu kraljevstva nebeskoga i svijek svetijek, da ni pomognu tome i ovome svijetu, desnu i lijevu bandu (stranu), domaćina i ko mu je u dom, veselje mu srećno bilo“.
Stari svat pjeva:
Ivana čaša okolo grede,
Sveti Ivane svima pomozi,
Slava nam boža svima pomogla,
Slava i sina Boga Gospoda.
Treća zdravica (stari svat):
„U zdravlje i dobri život ovoga poštenoga domaćina od ovoga poštenoga doma; u zdravlje njegovo, njegovih sinova, njegove braće, bratučeda i njegovoga svakojega plodnog berićeta: da mu gospodin Bog uzviši, uzdrži i napreduje kao mladu travu o Đurđevdanu, a junačke glave najbolje, ako Bog da! Bog ni ga junacima gradio, a od svakojega zla branio, veselje mu bilo srećno“.
Bajraktar (zasjeda) proslijedi:
„Vi ste napili domaćinu od ovoga poštenoga doma, a mi ćemo domaćinu od onoga poštenoga doma (djevojačkog), koji će nas sjutra pošteno dočekati: g. Bog pomogo njega, njegove sinove, braću, bratučede, bližnjike, družbenike i njegov svakoji čin i način. Često i oni junake ženili i djevojke udavali i na dobru sreću šiljali“.
Stari svat pjeva:
Ovo vino crveno
Popilo se veselo,
Neka čuje sve selo,
Da smo zdravo i veselo.
Četvrta zdravica (zasjeda) papi:
„U zdravlje našega svetoga oca pape, koji je temelj i stupec naše Sv. vjere; u zdravlje njegovih kardinala, prabiskupa i biskupa; njegovih popova i fratrova; i u zdravlje svakojega brata kršćanina, koji se časnijem krstom krsti, od istoka do zapada, od zapada do istoka, da svakoga g. Bog pomogne, uzdrži i dane krepost i snagu“.
Amin da Bog da! (odgovore svi).
Peta zdravica knjazu (zasjeda).
(Ova zdravica je izmijenjena i preinačena, jer dok su bili podanici turskog cara, otrag 19 god, nazdravljali su njemu).
„Vi ste napili i nazdravili našoj Sv. vjeri a mi ćemo našem uzvišenom gospodaru, knjazu Nikoli I. U zdravlje njegovo i njegovih našljednika i uzvišene knjaginje Milene, naše milostive majke i svijetlih knjeginjicah, cijele kuće Petrovića i svakojeg vjernog podanika crnogorskog, koji gine za krst častni i slobodu zlatnu“.
Svi se dižu na noge, skidaju kapu i po tri puta kliču: živio! — pa zapjevaju:
Ovakome junaku
Visi ćorda o pasu;
Ko će mu je oteti?
Prije će se proteti
Neg’ će ćordu oleći.
Šesta zdravica (zasjeda):
„U zdravlju starog i velikog svata od ovoga i onoga poštenoga doma; u zdravlju njihovih sinova, braće, bratučeda, bližnjika i družbenika, i svakojeg čina i načina kutnjega i nadvornjega, da ih Bog uzdrži i uzviši, a junačke glave najbolje, ako Bog da. Često junake čekali i svijetloga obraza pratili, i kud goć odili, svijet’ obraz imali“.
Odgovara stari svat:
„U zdravlju ove poštene zasjede ovoga poštenoga doma, u zdravlje njegove braće, bližnjika i družbenika, da mu g. Bog uzdrži i uzviši sve njegovo, a junačke glave najbolje, ako Bog da; često na ovakva i ostala mjesta sjedali, a u poštenje se podizali, kud goć odili, svijet’ obraz nosili“.
Sedma zdravica „kumparu“ i mladencima.
(Ova se nazdravlja sa tikvicom):
„O zasjedo! Čujemo ve. Je li vi što došlo? U slavu Boga vina i mira i svakojega dobra“.
„Vazda mu ga Bog da“, odgovara stari svat, podiže tikvicu i govori: „Zdravi ste svi naokolo, eto mene dođe jedan lijepi plemeniti dar, cvijet od ovijek poštenijek kumova, daklen da pijemo u zdravlje njihovo i njihove braće, bratučeda i svakog plodnog berićeta; da ih g. Bog uzdrži i uzviši u napretku kao mladu travu o Đurđevdanu, a junačke, glave najbolje, ako Bog da. Česno junaci kumovali i pobratimili se i ljubili se kao sir, pogača i vino, najviša im mrzost ta bila“.
Pjevaju:
Kumovi konji čenicu pasu.
Ako je pasu, neka je pasu;
Neka je pasu, korisni da su.
Druga strana:
Kumovi konji orižnjak pasu.
Ako ga pasu, neka ga pasu;
Neka ga pasu, korisni da su.
Opet:
Kumovi konji bosiok pasu.
Ako ga pasu, neka ga pasu;
Neka ga pasu, korisni da su.
„А sad za zdravlje i dobar život ovijeh mladijeh mladenaca, njihovih roditelja, braće i bratučeda, bliženika i družbenika, da ih g. Bog uzdrži i uzviši njihov berićet, pleme i šljeme. U zdravje se sastajali, u poštenje živovali, svijet’ obraz nosili do vijeka“.
Sad nastaje pjevanje i veselje, koje traje svu noć.
Oko ponoća kumpar pođe spavati u drugu kuću, a ujutro pođe mladoženja kod njega i posluži ga s kafom, te se u društvu povrate u svoju kuću, đe počnu plesti vijenac (kum ga plete pjevajući).
Kad bude dvije ure pred podne, skupe se svi te doručkuju (sad nema zdravice). Kada dovrše jesti, vikne stari svat: „Na noge, braćo! Da idemo na dobar put“.
Ženske se porede pred kućom i pjevajuć prate svatove. Svak primi svoje oružje i izlazi iz kuće, a mladoženja ostane sam u kuću s roditeljima i starim svatom. Najposlije izađe mladoženja na vrata kuće i okrene se licem pud kuće, a na pragu prostru struku a povrh nje faculet (rubac), na koju pane na koljena, i tu primi blagoslov od roditelja s ovim riječima:
„Ajde sinko, bio ti dobar put; ajde, s tobom došla dobra streća; Bog vi dao mira i sloge“. (Svi svatovi jednoglasno reknu amin!)
Stari svat uredi svatove i роčnu krećati po mladu, on ide najprvi sa veljim svatom, pa ostali, koji su ugledniji, zatim bajraktar pa kumpar sa mladoženjom i dva đevera, koji će da vode nevjestu.
Putem pucaju i pjevaju. Kad se približe kući đevojke, dva đevera se odijele od svatova i pohitaju da predadu vijenac i crevje (par obuće), te čim predadu povrate se među svatove.
Žene budu poređane pred kućom i pjevaju svatovima pjesmu:
Dobra sreća, svi svatovi!
Zdravo brate, stari svate,
Velijom te Bog pomogo.
Zdravo brate, bajraktare!
Zdravo pero ti nosio,
Družinom se veselio!
Zdravo braćo, dva đevera!
Vaša sneva dvoru sreknja,
A vi zdravo i veselo.
Zdravo brate, mladoženja!
Svi ti denci najmlađizi,
A današnji najbolizi.
Zdravo brate, vojevoda!
U dobar čas tu si sjevo
A u boli (bolji) doma pošo.
Muški budu svi u kući, ne izlazi niko vanka, dok stari svat ne vikne ispred kuće: O domaćine! (prvom mu se ne ozove). Na drugi poziv odgovore: Čujemo ve. Stari svat: Svako ve dobro čulo!
Sad izlaze iz kuće pozdravljajući starog svata pa sve ostale redom. Domaći izvedu nevjestu iz kuće, koju roditelji blagoslove na kućni prag (kao i mladića, ali ovoj ne kaže se amin).
Nevjestu prifate dva đevera, da je vodu za rame, a pred kućom iznesu svatovima pića i priganica, zatim se upute u crkvu na vjenčanje. Poslije vjenčanja bude pucnjava pušakа i pjevanje do kuće. Pred kućom poređane ženske pjevaju dobrodošlicu svatovima:
Dobro došli, svi svatovi,
Svi svatovi svi cvjetovi,
Svijetan vi obraz bio.
Amin bože, dobar bože!
Dobra došla, nevo naša!
Medna usta ti imala,
Pa u dvoru mirna bila.
Amin bože, dobar bože! itd.
Kad stupi na prag od kuće nevjesta, onda je dočeka svekrva s bukarom vina i pogačom, govoreći joj:
Dobra došla, dobre streće i srećnom nogom!
Pošto poljubi bukar i pogaču, ulazi, najprije mašajuć desnu nogu preko praga vratih, i smjeste je u jednom uglu, pokrijevajuć je s zavjesom, a na skutu stave joj muško dijete, da sjedne (kao u Baru).
Sad bude objed, koji je iste forme kao i večera, a takođe budu i zdravice.
Kumpar se najprvi digne s trpeze, poljubi se mladoženjom, onda pođe kod nevjeste i daruje joj dar u novcu (najviše 5 for.). Poprate ga s pucanjem pušaka, a za njim raziđu se i ostali gosti.