Prvi čovjek, poslije Tita, koji je ujedinio mišljenja, većine, naroda bivše Jugoslavije je Novak Đoković! Ovo je možda i najveći uspjeh najboljeg sportiste Srbije svih vremena. Međutim, kada dođe neki, neočekivani, poraz, kao ovaj zadnji na Australijan openu, popularni „hejteri“ utrkuju se u „stručnim“ komentarima, te malicioznošću ispunjavaju svoje, ionako prazne, živote. Iako , skoro, nikada ne čitam komentare ispod tekstova, jer se zgrozim kako je narod, pod jedan, nepismen, ovoga puta sam odlučio da prekopiram one koji su mi bili najtragičniji.

PIŠE: Dušan VUJOVIĆ

Od kako je krenula ekspanzija tenisa zahvaljujući, prije svega, Jeleni Janković i Ani Ivanović, pa tek onda Novaku koji se, poslije njih dvije, domogao prvog mjesta na ATP listi, kao novinar i kao osoba koja aktivno igra tenis (ne, naravno, na profesionalnom nivou) susretao sam se sa gomilom nebuloznih pitanja, čak i od bliskih osoba. Međutim, 2009. i 2010.godine , zajedno sa ukućanima, gledajući mečeve, konstatovali smo da je prava šteta što je Novak „potrefio“ eru dvojice najvećih tenisera u istoriji – Rodžera Federera i Rafaela Nadala (ne mogu vjerovati da sam mu, ipak, napisao puno ime i prezime, a da ga nisam oslovio sa „onaj“). Novak je dolazio do polufinala, finala, kako Masters, tako i Grend Slem turnira, ali bi se tamo nepremostiva prepreka bio jedan od dvojice spomenutih. Novaka mentalna snaga i volja je učinila da od 2011.godine, pa do danas, osvoji čak 12 Grend Slem turnira, a da u međusobnim okršajima bude bolji i od Nadala i od Federera. Šta se, onda, dogodilo ovog 19.januara?

Taj istorijski uspon, kog mi, još dugo, nećemo biti svjesni, pratio je i promjene u njegovom životu. Najčuvenija promjena je, svakako, ishrana bez glutena. Javnost je, konstantno, o tome brujila, bez potrebe. Dugački, iscrpljujući, višečasovni, mečevi bili su najveći problem za Đokovića. Nedostatak vazduha, slaba kretnja,...tada je ustanovljeno da je alergičan na gluten. Čim se ishrana redukovala , Novak više, zbog alergije i problema sa disanjem, nije predavao mečeve. Posebno se pričalo o dovođenju Borisa Bekera na mjesto trenera. Tu su komentari bili fascinantni, neviđeni! Kao što je govorio, pokojni, Zoran Radmilović u predstavi „Radovan III“ – „Ja im se divim do imbecilnosti!“.

„Doveo je njemca da ga trenira jak si mi ti Srbin“, „Čovjek čija je zemlja priznala nezavisnost Kosova treba da te trenira“, „Pi, smeće jedno, nisi ti ni S od Srbina, samo na svoju guzicu misliš, dabogda se slomiJo tamo“ (ovo slovo J se bezbroj puta pojavljuje tamo gdje mu mjesto nije) itd.
Ova ofanziva raznoraznih „stručnjaka“ toliko je bila začuđujuća, da se tada i premijer Aleksandar Vučić, jednom, neplanirano, oglasio i , u svom stilu, osuo paljbu rekavši da „mogu po njemu da pljuju, ali Novaka niko ne smije da dira!!!“. Ovo me je, za tren, vratilo u onu 1989. i čuvenu: „Niko ne sme da vas bije“.
Niko nije pomislio da je dovođenje Bekera dugogodišnje razmišljanje i analiziranje šta fali Novakovoj igri. Kako mi je i posao da analiziram , raznorazne, mečeve, ovo mi je tek bilo zadovoljstvo. Čačkao sam po stranim sajtovima i stranim kanalima tražeći, da uporedim, stručno mišljenje sa mojim, prije svega, navijačkim i došao do, ispostaviće se, pravog razloga zašto je Beker upao u Novakov tim. Naime, godinama se Novak mučio sa dužinom nekih , manje važnih, mečeva. Najslabiji segment njegove igre bio je volej na mreži. U svojoj igračkoj karijeri, Bekera je krasila servis-volej igra. Iako se tenis, vrtoglavo, promjenio (nema više ni drvenih reketa) Borisova filozofija igre bila je potrebna Noletu da krati poene i da bude, znatno, sigurniji kada krene naprijed, prema mreži. Upravo pod vođstvom Bekera, Novak je duplirao broj Grend Slem titula, poveo u međusobnim okršajima sa Federerom i Nadalom, te osvojio, toliko željeni Rolan Garos 2016.godine. Prokleti Rolan Garos! Uvijek mi je bio najdraži turnir i taman kada ga moj najdraži teniser osvoji sve krene nizbrdo.

Tenis je surov sport. Prije svega novac koji morate da izdvojite da bi se igrač, sa 15, 16godina, kao junior, probio dalje. Npr, da bi ste, sa nekim minimumom, bili prijavljeni na većinu turnira iz serije fjučersa i čelendžera, na godišnjem nivou, potrebno vam je oko 110 hiljada eura. Tu su uračunati i hotelski smještaji, avionske karte i mnoge druge sitnice o kojima javnost ne zna puno, jer im nije servirano pod nos. Da ne govorim o tome što nijedan teniser u tim godinama, nema normalan život tinejdžera jer ga je profesionalizam uzeo pod svoje. Pa taj isti Novak nije imao ni jedno,obično, matursko veče! Šta dalje da pričamo?

Uglavnom, zasićenje je neminovno. Dojadi vam da obuvate patike svaki dan i odete na neki od teniskih terena u vašem gradu, a zamislite da sa tim istim patikama i ostatkom opreme, mijenjate vremenske zone, kontinente i da je to iz godine u godinu!

Sve je to teško, surovo, ali opet, poraz od Denisa Istomina je zabolio sve navijače jer se radi o izuzetno specifičnom igraču. Denisa trenira njegova majka. Tenis je počeo da trenira sa 15 godine, a sa 22 ulazi na ATP tur, 2008.godine. Za to vrijeme osvojio je samo jednu ATP titulu. Takođe, Denis ima velikih problema sa vidom. Preko dvadeset puta u karijeri je predavao meč , kada krene da pada mrak, jer ne može da igra pod reflektorima (ovo su najčešći izgovori u barskim teniskim krugovima). Stariji je od Novaka za godinu dana, 117.mu je pozicija na ATP listi,....pa kako je, onda, uspio da dobije jednog od najboljih tenisera svijeta?!

Prvi gem, na početku, trajao je nestvarnih 16 minuta. Već tada meč je postao pravo mučenje i za gledanje, a kamoli za igranje. Novak bez koncentracije, sa obilatim brojem neiznuđenih grešaka (čini mi se da je, na kraju, bila 71) i blagim potcjenjivanjem Istomina.

Tog 19.januara, presjela mi je i jutarnja kafa, presjela mi je i velika pobjega košarkaša Crvene Zvezde u Evroligi, ali morao sam da vidim te, proklete, komentare na raznim sajtovima. Sačuvam sam, većinu, ali posebno volim kada neko u nadimku (nickname) ostavi ime grada.

Srle Ćelije99 (Ćelije su selo u okruženju Kruševca. Jedva se i na mapi nađu) – Xaaxaxaxa eto ti ga sada pepe imazo xaxaxaxa neka te je razbijo

Bobo NIŠ – kada je budala pa drzi onog Imaza sektasa tu a zena mu je oterala Bekera jer je takva kakva je

JoxaBG – E moj Nole batali tu ishranu i ostalo zrnevlje. Jesi li video kako Del Potro buca i hamburgere pa te razbi na Olimpijadi
- Obožavam komentare likova koji misle da stvarno Novak ili neko drugi, čita to što oni baljezgaju.

Pavle Trešnjica – Pa kada si pobeđivao posle šest sati igre krstio si se i molio Boga da ti da snagu, a sada ni krst nemaš, ali imaš Pepe Imaza, pa neka te on opušta kad si Boga zaboravio, ali će ti Bog oprostiti.

Bilo je tu još ovakvih, visokoumnih, religioznih, stručnih savjeta, ali me je ipak fascinirao barski košarkaški trener Ivan Džigo Raković. Kratko sam na fejsbuku, prokomentarisao da sam u šoku (da ne bih ponaosob svakome, privatno, odgovarao i pametovao), a Džigo je na to odgovorio: „Neka dovede Radonjića za trenera“!

Ako je Federer mogao da se odluči da i dalje igra tenis, umjesto da čuva djecu i „prelijepu ženu od stotinu kila“ (The books of knjige), smatram da i Novak može da se još brže uzdigne, jer on kontroliše lopticu, a ne Imaz, Jelena, Baba Vanga sa onog svijeta i ostali.