U ispunjenoj prostoriji Narodne čitaonice i biblioteke „Ivo Vučković“ održana je druga tribina Lokalnog učeničkog parlamenta pod nazivom „Moj heroj“.

Ovoga puta učesnici su govoriti o herojstvu iz perspektive žene heroja. Publika je bila u prilici da čuje šta gosti misle o tome da li se poklanja dovoljno pažnje našim heroinama, kakve su bile heroine nekada a ko su heroine danas?

Učesnici tribine bili su profesorica Vesna Pavićević, psihologica Branka Ćalasan i mladi arhitekta Ognjen Banović, a gošća tribine bila je Aleksandra Leković, advokatica. Voditelji tribine bili su Ivana Mašanović, učenica Gimazije ''Niko Rolović'', Anida Bosović, učenica IX razreda OŠ ''Blažo Jokov Orlandić'', Ivana Kovačević učenica IX razreda OŠ ''Jugolsavija'', Dario Marstijepović, učenik IX razreda OŠ ''Meksiko'' i Jug Andonovski učenih IX razreda OŠ ''Blažo Jokov Orlandić'', svi članovi Lokalnog učeničkog parlamenta, čija je koordinatorka, pedagogica Tanja Vujović, tribinu otvorila pričom o dvije različite a ipak slične heroine:
„Postoji mnoštvo priča o heroinama, običnim ženama iz svakodnevnog života, gotovo sve su smatrane herojima zbog hrabrosti i junaštva koje su pokazale u raznim ratovima za slobodu. Večeras ću spomenuti dvije - Najprije Vukosavu Vukicu Mićunović, jer je ona bila posljednji narodni heroj u Crnoj Gori, umrla je 24. februara 2016. godine u Podgorici. Bila je nosilac Partizanske spomenice 1941. i ostalih jugoslovenskih odlikovanja, a ordenom narodnog heroja odlikovana je 10. jula 1952. godine.

Prema brojnim svjedočenjima, heroina u ratu, Vukosava je nastavila to da bude i u miru. Moral, skromnost, nesebičnost i svijest da je preče brinuti o drugima nego o sebi bile su karakteristike koje su dolazile do izražaja u njenom radu, posebno sa mladima. Bila je jednostavna, iskrena i otvorena, ni po čemu se nije izdvajala od običnih ljudi, niti je željela da ima ono što oni nemaju. Živjela je dug i častan život.

Znatno ranije, tačnije 1907. godine pažnju ne samo crnogorske već i svjetske javnosti privukle su dvije mlade Crnogorke, Milena Delibašić i Petruša Ušćumlić, koje su, predstavljale Crnu Goru na smotri ljepote u Londonu! Na uvodnim stranama svjetskih novina pisalo je da svijet takvu ljepotu još nije vidio. Mnogo godina kasnije, 1973. TV Titograd je intervuisala Milenu. Dirljiva je bila hrabrost te mlade djevojke koja do tada praktično nije sama izlazila iz kuće, (kako se sama rekla ‘’tek sam počela da se zorim’’) da ode u London i tamo se ponosi svojom ljepotom, dugim pletenicama, narodnom nošnjom i čašću. Po povratku lijepa Milena udala se za Nika Lekovića iz crmničkog sela Godinje. Odgajila je četri sina i ćerku ljepoticu.’’

Psihologica Branka Ćalasan je kazala da je ključ herojstva u empatiji. “Duša je bespolna kaže patrijarh Pavle, i nauka kaže da nema statististički značajne razlike u odnosu na pol, odnosno da su žene podjednako kadre da budu heroji kao i muškarci. Herojstovo je takođe, usko povezano sa onim što jeste vaspitanje. Humanim načinom života budimo herojsku maštu. Herojstvo valja njegovati korak po karak, kroz različite programe. Solženjicin je rekao: 'Linija između dobra i zla prolazi kroz srce svakog bića.' Herojstvo je protivotrov za zlo”, zaključila je Branka Ćalasan.

Po mišljenju arhitekte Ognjena Banovića herojstvo je - dijeljenje ljubavi, na bilo koji način, putem nekih malih, svakodnevnih stvari.

“Kada govorimo o herojstvu, neminovno se u nama rađaju slike heroja. Šta je zajedničko, na primjer, samohranoj majci koja se muči podižući svoju djecu i mladiću koji se, bez dvoumljenja, baca u vodu kako bi spasio utopljenika? To je požrtvovanost, snaga, volja, želja da se pomogne, da ne čini samo za sebe već i da daje”, istakla je profesorica Vesna Pavićević, dodavši: “Za mene je heroina moja baka, samohrana majka koja je odgajala troje djece radeći na gradilištima sa muškarcima i nikada nije odustajala od svog krajnjeg cilja - da svoju djecu izvede na pravi put!”

Pavićevićeva je podsjetila da i u istoriji književnosti možemo uočiti određene karakteristike ženskih likova, počev od antičke književnosti, preko romantizma pa do modernih dana, koje nam pomažu da razumijemo kakav je bio položaj žene i kakav je danas.

Nadovezujući se na ovu priču Ognjen Banović je istakao da se heroj ne mijenja, u svakom vremenu je isti, ideali su uvijek isti - da činimo to što je dobro, da dijelimo ljubav... “Poslužiću se i ja primjerom iz književnosti, recimo, mlada Gojkovica kada treba da bude uzidana traži da joj se ostavi otvor za oči i za dojke kako bi mogla da hrani svoje dijete. Vidimo do koje je mjere ona požrtvovana, ona je heroj mnogo više od svih junaka koji su se borili i vodili ratove”.

Advokatica Aleksandra Leković je naglasila da su heroji mali, obični ljudi koji su oko nas. “Čini nam se da je herojstvo nedostižno, ali ako samo radimo onako kako mislimo da treba, i ako to radimo iz čistog srca onda to herojsko djelo neće izostati. Mi živimo u ovom sistemu i htjeli to ili ne prosto bivamo uvučeni u to da moramo da napravimo neko herojsko djelo zato što onaj ko je trebalo da razmišlja o tome nije uradio nešto kako treba i onda mi, mali ljudi, moramo neke stvari da pokrećemo” – kazala je Lekovićeva, zaključivši: “Heroine su vaše majke koje su u ovom vremenu u kojem je potpuna erozija svih vrijednosti uspjele da stvore mlade, zdrave ljude. Danas je možda najveće herojstvo dobro vaspitati djecu koji će sutra biti časni i pošteni ljudi.”

Učenici su publici predstavili nekoliko heroina, po svom izboru iz ne tako male galerije heroina. Tako su govorili i o svima poznatoj Mariji Kiri ali i nedovoljno poznatim naučicama crnkinjama koje su ranih šezdesetih godina prošlog vijeka značajno doprinijele razvoju svemirskih programa Sjedinjenih američkih država, o Vangari Matai, dobitinici Nobelove nagrade za mir koja je pokrenula ‘’Zeleni pojas’’ i proširila ga i van granica rodne Kenije. Na kraju je zasađeno 40 miliona stabala. Podsjetili su publiku i na Valentinu Tereškovu kosmonautkinju koju su zvali ‘’žena zvijezda’’ i koja je dokazala da ne postoje profesije koje su ženama nedostupne.

Učesnici su na kraju poručili mladima da su heroji u stanju da kažu ono što misle, da se bore za svoje stavove, da sa priče pređu u akciju, da doprinose onome do sebe i da čine sve za opštu dobrobit onoliko koliko je u njihovoj moći, a pozvali su ih i da ne budu oni koji dijele odgovornost s većinom, već da preuzmu odgovornost.

Naredna tribina Lokalnog učeničkog parlamenta biće održana početkom drugog polugodišta.

{galerija}info/2018/12/parlament{/galerija}