U kući Đure Jakšića na beogradskoj Skadarliji nedavno je bila je promocija poezije crnogorskog pjesnika Srđana Lekovića iz Bara. Autor se beogradskoj publici predstavio poslednjom od četiri zbirke pjesama koja nosi naziv „Reč i tišina“ štampanoj sredinom prošle godine u izdanju međunarodnog udruženja književnika „Nekazano“ iz Bara. Susret sa probranom beogradskom publikom autor je iskoristio da kaže nešto i o svojim ranijim izdanjima „Kad je reč o tebi“, „Svitac“ i „Sveimen“ ali je fokus zadržan na najnovijim pjesmama, ovog, sada već zrelog pjesnika.
Leković se u svom prvom obraćanju beogradskoj publici osvrnuo i na same početke svog poetskog rada pa smo tako saznali da ga je u čarobni svijet poezije uvela nekadašnja profesorka književnosti iz srednje škole, gospođa Jovanka Beba Popović, da je bio član Udruženja književnika „Ars Antibari“ iz Bara i da ne zaboravlja nemjerljiv doprinos uvažene gospođe Mile Čordašević, dugogodišnje selektorke književnog dijela festivala „Barski ljetopis“, zahvaljujući čijem je sluhu bio sudionik XXX izdanja ovog prestižnog festivala. Bilo je riječi i o stanju u kulturi, o „masovnoj književnosti“ i proročkim riječima Branka Miljkovića kako će poeziju svi pisati i kako prepoznati kvalitet u moru svega što se danas objavljuje, ali i o hroničnoj besparici koja kulturu svodi na puku statistiku i kako prevazići akutno stanje.
Nadahnuto je o divnoj ljubavno-misaonoj poeziji autora govorio književni kritičar Saša Stojanović koji je ujedno bio i moderator večeri. S obzirom na vremensku ograničenost koju su sami postavili izbjegnuti su klišei u vidu hvalospjeva i oda pjesniku koji obično prate ovakve događaje što je naišlo na burno reagovanje i odobravanje publike iz čijih redova se tražila pjesma više. A poezija je „prštala“ na sve strane. Uz klavirsku pratnju uvaženog Miroslava Ćosovića autor je govorio stihove iz svoje poslednje zbirke poezije. U tome mu je svesrdnu podršku pružao pjesnik Srđan Bajić koji je bio gost večeri. Ređali su se: Testament, Žuta jezera, Branku, Ugao pesme, Konfete, Ledena pesma, Petru Petrovicu II i mnoge druge da bi se noć, uz ovacije i gromoglasan aplauz, završila pjesmom Žrvanj II koju je moderator govorio kao svoju omiljenu.
Ovaj događaj ispratili su i svojim prisustvom dali podršku brojne Lekovićeve kolege pjesnici, članovi nekoliko udruženja književnika, kako iz Beograda tako i iz okruženja, dok je biranim riječima književno veče otvorio upravnik „Kuće Đure Jakšića“, gospodin Rade Marković.
