U Dvorcu kralja Nikole promovisan novi roman dr Svetozara Savića „Narcizam smrti“ objavljen ove godine od strane Zavoda za udžbenike Crne Gore i Otvorenog kulturnog foruma (OKF).

Književno veče, čiji je moderator bila dr Gordana Leković, profesorica književnosti i književna kritičarka, proteklo je u razgovoru o idejama i najznakovitijim motivima ovog romana, ali i o cjelokupnom Savićevom stvaralaštvu.

Svetozar Savić, po zvanju doktor biotehničkih nauka, do sada je objavio preko sto naučnih i popularno-stručnih radova u domaćim i stranim publikacijama kao i nekoliko naučnih monografija, stručnih knjiga i udžbenika.

Na polju lijepe književnosti, roman „Narcizam smrti“je treći objavljeni nakon „Ljetopisa jednog badanja“ I „Vajara“, kojeg zvanična književna kritika ocjenjuje kao djelo visoke umjetničke vrijednosti, zbog čega je nominovan, u crnogorskoj selekciji, za regionalnu nagradu „Meša Selimović“.

„Narcizam smrti“, zbog složenosti slojeva predmetnosti može imati različita određenja ali to je prije svega psihološki i roman lika, sa elementima detektivskog i krimi-sižea.

„Roman ima nekoliko fabularnih tokova ali sižejna okosnica je odnos između majke i sina koji se iz jedne velike ljubavi pretvara u jednu veliku koliziju, i kada u toj radnji dođe do usijanja nastupaju neke scene koje su jako interesantne i koje će, makar vjerujem, privući publiku“, istakao je Savić.

Prema njegovom mišljenju, proces izbora tema kojim će se baviti nikada nije jednosmjeranjer zapravo nekada pisac bira temu, a vrlo često ona sama izabere njega. Kada se to desi, njegova radoznalost, bilo emocionalna, intelektualna ili duhovna, jednostavno ga usmjerava ka suštini.

„Teme kao što su prostor, vrijeme i smrt jako su zanimljive. O njima možete, po mom mišljenju, reći šta god želite ali ih nužno morate smjestiti u jednu mrežu determinizama da bi ih pojasnili. U toj mreži postavljeni su likovi koji su u ovom romanu obrađeni iz jednog fokusa tehnike nepouzdanog pripovjedača koja mi je, u poređenju sa prethodnim romanom kada sam koristio tehniku sveznajućeg pripovjedača, bolje prijala pa sam stoga mnogo brže I dinamičnije završio pisanje“, rekao je autor.

Ovaj roman zahtijeva posebnu pažnju prave čitalačke publike, koje je prema Savićevom mišljenju „jako malo, što je potpuno i prirodno“.

„Oni čitaoci koji zaista istinski mogu da čitaju imaju pred sobom jednu temu koja nije mnogo obrađivana na našim prostorima u ovom smislu. Majka kao motiv jako je interesantna u Crnoj Gori. To je aksiom za nešto najljepše i najbolje, ali kada joj se pristupi iz nekog analitičnijeg aspekta postavlja se jako veliki zahtjev za čitaoca“, istakao je Savić.