Kolo prije kraja Mornar je obezbijedio opstanak u ABA ligi.
Barani su ostvarili glavni i jedini cilj ove sezone, a to je nastavak takmičenja i dogodine u ligi koju čine najbolje regionalne ekipe. S obzirom na sve što se dešavalo ove sezone može se reći da su braća Pavićević, Mihailo, kao šef stručnog štaba i Đorđije, kao glavni menadžer, ostvarili pravi podvig.
Jer, odavno je rečeno da se mnogo teže održati u vrhu nego ga osvajati. Poslije prošlogodišnje, najbolje sezone u istoriji kluba kada su barski košarkaši prvi put osvojili titulu prvaka Crne Gore i plasirali se u polufinale plej-ofa ABA lige, znalo se da će ova sezona biti izuzetno teška. I tako je i bilo.
Nakon neminovnog odlaska Nidama u veću ekipu i grad (Monako), koji je bio „mozak“ ekipe, oko kojeg se sve vrtjelo, došlo je nekoliko plejmejkera iz Amerike koji nisu bili ni približno na njegovom nivou. Andre Spajt i Kadin Krington su se kratko zadržali, baš kao i legendarni Bobi Braun, koji je jedini od svih igrača koji su prodefilovali kroz Mornar ove sezone „uspio“ da dobije salve zvižduka od iznevjerene barske publike. Kroz Bar je protrčao i Malkolm Grant, a u samoj završnici stigao je i Dešon Najt.
Ipak, najbolji utisak od plejmejkera ostavio je Nikola Rebić. Ali, bez Nidama to nije bio Mornar kakvog su željela braća Pavićević. Bez njega ni Uroš Luković nije bio na prošlogodišnjem nivou kada je odigrao vjerovatno najbolju sezonu u karijeri. Kada se svemu dodaju promašaji sa ostalim novajlijama (Hrvat Marin Mornar, Amerikanac Vinston Šepard, pa i Bronson Kening, koji je iznenada napustio Bar, a dobro se uklopio u sistem igre starijeg Pavićevića) onda je jasno da je opstanak u ABA ligi sjajan uspjeh Mornara. Od 12 novajlija u Baru su do kraja sezone, osim Rebića i Najta, ostali Đorđe Drenovac, Francuz Lending Sane i povratnik Antabija Voler. Tu je i bivši kapiten Mornara Ivan Jelenić, Baranin koji je došao da pomogne u prvenstvu Crne Gore i koji je sa dvije trojke protiv FMP-a pokazao da će još imati šta da pruži u dresu barskog ABA ligaša.
Mihailo Pavićević je na presu poslije meča sa FMP-om kazao da ne vjeruje da će mu se više dogoditi da potražuje „rukija“, američkog igrača sa koledža koji prvi put dolazi u Evropu, jer to je, pokazalo se, „mačak u vreći“ (potpuna nepoznanica), a Đorđije Pavićević je kazao da ubuduće Mornar neće pregovarati sa menadžerima već direktno sa igračima, u čije će se kvalitete sami uvjeriti, a povodom eventualnog angažmana.
Naravno, za uspjeh Mornara ove sezone najzaslužniji su starosjedioci, pored Lukovića, Nemanja Vranješ i Strahinja Mićović, ali i svi ostali: Vukota Pavić, Radoje Vujošević, Marko Mugoša, Marko Mijović i Lazar Pavićević, koji su srcem igrali za svoj tim.
Inače, Mornaru je za opstanak bilo dovoljno osam pobjeda, a polovinu od njih ostvario je protiv Zadra i FMP-a, koje je savladao po dva puta. Još četiri trijumfa zabilježio je u svojoj dvorani protiv Partizana, Olimpije, Krke i Cibone.
Ono što je krasilo ovogodišnji Mornar jeste to da je dobio sve utakmice koje je morao da dobije, a prevashodno se to odnosi na duele u dugom dijelu sezone pred svojim navijačima, protiv Olimpije, Krke, Zadra, Cibone i FMP-a.
Milan Vujović
