“Arhitektura je kao moda - ima svoj tok, vrhunac ali i period kada blijedi”, kaže u razgovoru za Pogled mlada arhitektica iz Bara Darinka Martinović Milošević, projektant nove turističke atrakcije grada i jedne od najatraktivnijih palata na barskoj rivijeri.
IZVOR: POGLED (časopis Inžinjerske komore Crne Gore)
U cilju popularizacije ali i davanja posebnog turističkog pečata gradu, Bar je nedavno dobio skulpturu “I love Bar”. Skulptura je privukla veliku medijsku pažnju i zbog činjenice da je riječ o prvoj atrakciji ovakvog tipa u regionu, ali i originalnom idejnom i arhitektonskom rješenju projekta koji je realizovan pod pokroviteljstvom lokalne turističke organizacije.
Nova turistička atrakcija grada lajtmotiv je razgovora sa njenim vodećim projektantom Darinkom Martinović Milošević, koja je bila zadužena i za nadzor izvođenja radova. Sa mladom arhitekticom iz Bara, razgovarali smo i o jednoobraznosti u arhitektonskom izrazu grada pod Rumijom, odnosno traganju za arhitektonskim iskazom koji bi mu dao više primorskog duha. Naravno, tema su bili i njeni poslednji projekti koji su privukli pažnju struke ali i šire javnosti.
“Projekat turističke atrakcije "I love Bar" spadau red onih kojima se na jedan osoben način omogućava da se dizajn i arhitektura približe ljudima, i probude u njima izraz zahvalnosti i ljubavi prema gradu u kome su našli dom i utočište. Da ne govorimo o izuzetnoj promociji Bara i Crne Gora koja već putem društvenih mreža izuzetno izražena. Ovakav vid popularizovanja gradova uveliko se razvija u svim metropolama a preteča mu je logo za marketnišku kampanju I love NY. Činjenica je, međutim, da smo se prvi u regionu usudili unijeti ovaj trend u svoj grad”, počinje razgovor za Pogled Martinović Milošević i ističe da se projektima ovog tipa pristupa na poseban način.
“Uz blisku saradnju sa mogućim izvođačem radova, koji uz dobre savjete koji su između ostalog definisani i budžetom izrade, dolazi se do kvalitetnog rješavanja detalja. Posao izvođenja je povjeren firmi koja je spremna da se uhvati u koštac sa ovakvim zadatkom. To je firma "Lena design" doo iz Bara koja je već ostvarila saradnju sa turističkom organizacijom. Besprekorno su izveli nulti kilometar. U samom kreativnom izrazu, pored direktorice Nede Ivanović koja je imala jasne smjernice, bio je uključen dugogodišnji prijatelj TO Bar, dizajner Ivan Živković koji je dizajnirao logo za turističku organizaciju. Nakon više idejnih predloga, što mojih, što dizajnera, pobjedu je ipak odnijelo rješenje iz koga se jasno vidi ko je nosilac projekta, a to je TO Bar. Kroz skulpturu provlače se boje, simbolika i izraz ove organizacije”, objašnjava Martinović Milošević.
Ona dodaje da se skulptura "I love Bar" razlikuje od drugih po tome što su srce i slova, izvedeni u obliku lista masline, po kojoj je Bar prepoznat.
“Maslina je simbol mira, ljubavi, suživota. zato je ovo jedan kompleksan timski rad čija je realizacija trajala sedam mjeseci. Izazov za ovakav projekat je svakako naći lokaciju i mjeru u dimenzionisanju skulpture. I to je izazov koji će prije mlađe kolege preuzeti i izboriti se sa njime. Kao vodeći projektant tvrdim da je projekat izgrađen po pravilima struke - iako vrlo specifičan imao je ozbiljnu pozadinu. Konstrukcija je metalna rešetkasta, glavni preduslov za ovakav vid skulpture je napraviti čvrstu bazu, osigurati slova od udara vjetra, težine ljudi koji će svakako želeti da se pentraju po njima... Projekat konstrukcije potpisao je kolega Veselin Kekić dipl.inž.građ. “I love Bar”, kao atrakcija koja je vještačka tvorevina , nikako nije smjela biti postavljena negdje gdje bi zaklanjala prirodne vizure ili se miješa sa starim ambijentom kao što je dvorište dvorca kralja Nikole. Stoga je šetalište bilo logičan izbor. Predano se pristupilo obilježavanju mogućih pozicija koje su od strane projektanta i predstavnika TO Bar bili predloženi, međutim stroga urbanistička pravila nisu dozvoljavala da se skulptura postavi na zelenilu koje je bilo za nas najbolji izbor. Ipak uz saglasnost morskog dobra dobili smo zaista lijepu poziciju, doveli slova skulpture u nivo sa okolnim zidićem, radi boljeg održavanja, i dali diskretnu rasvjetu u vidu led trake koja obasjava slova sa donje strane”, kaže Martinović Milošević i priznaje da je vrlo zadovoljna krajnjim produktom.
“Proporcijski i prostorno skulptura je uklopljena u ambijent. U pozadini se vidi sudar mora i planina uz lijepo zelenilo koje se njeguje u Baru”, naglašava ona.
Turističke atrakcije poput skulptura “I love Bar” i “Nultog kilometra”, uz mediteransku vegetaciju i brojne cvjetne vrtove uzduž šetališta ,podigli su tonalitet mediteranskog duha u gradu koji je prepoznatljiv i po jednobraznosti arhitektonskog iskaza. Martinović Milošević smatra da arhitektonski iskaz njenih starijih kolega nije Baru odnio primorski identitet.
“Za ovaj komentar potreban mi je opširniji uvod. Bar je dobio luku i željeznicu prvih godina XX vijeka. Jasno je bilo još tada da je Bar prepoznat kao strateški centar. Neizbježno je očekivati da će taj trend dalje pratiti grad u razvoju kako arhitekture tako i ekonomije. Bio je Bar grad uspješnih fabrika i firmi među kojima su "Primorka", "AD Izbor" Bar, te uljare... i dr. Velika ekspanzija gradnje počela je naglo nakon razornog zemljotresa. Tadašnji maniri u gradnji bili su strogi funkcionalizam u organizovanju prostora te jedan posve modernistički pristup projektovanju. Citiraću Andriju Markuša koji je u svome djelu "50 neimara Crne Gore" opisao trend izgradnje druge polovine XX vijeka: "ako bismo u djelu ovih autora tražili neku opštu karakteristiku , koja bi bila svojstvena samo za prostor Crne Gore, kojom bi se razlikovala od arhitekture susjednih država, t.j. nekad republika Jugoslavije, ne bismo je našli - niti opštu niti pojedinačnu karakteristiku... bile su pod uticajem snažnih evropskih i svjetskih tokova savremene arhitekture, oličene u nosiocima kao što su Rajt, Le Korbizije i drugi. Ta veoma ubjedljiva arhitektura hvatala je korjene u ne toliko jakoj ali prisutnoj ponudi deklamovanih a ispraznih vrijednosti socrealizma". Iz priloženog, ja kao mladi arhitekta, ni u kom slučaju ne mogu da kritikujem rad starijih kolega, jer su oni na najbolji mogući način odgovorili na izazove svoga vremena odgovorno i kreativno. Stambeni blokovi rađeni su kvalitetno, uz maksimalno poštovanje čovjeka i njegovih potreba. Barski neimari imaju ipak neke objekte koji su izašli iz okvira takozvanog "jednoličnog" ali to su bili objekti posebne namjene : biblioteke, galerije, robna kuća... koji su za to vrijeme prepoznati kao izuzetno graditeljsko ostvarenje. Bar je grad koji je imao jake urbaniste i detaljni plan se poštovao više nego u drugim gradovima. Ipak mu je data jedna zdrava infrastruktura, putevi i bulevari. Nasleđe je takvo kakvo je. Zadatak svih nas je da čuvamo prostor i budemo odgovorni akteri u očuvanju životne sredine. Naći dugoročno rješenje za otpadne vode”, kaže Martinović Milošević uz opasku da sve više uviđa koliko ovi procesi dugo traju.
“Dobra je stvar što je svijest građana počela da se budi. Moji sugrađani sve više imaju interesovanja za ovakve akcije. Žele da uljepšaju svoj grad, žele da se bave turizmom. Smatram da je naša obaveza, obaveza struke da pomognemo u tome. Bar se već godinama unazad može prepoznati kao turistički grad, kroz djelovanje Opštine kao i turističke organizacije Bar na čelu sa Nedom Ivanović koja istrajno i vrlo originalno pruža Baru nove atrakcije. Imamo bogatu istoriju. Izuzetni Stari Bar, te Dvorac kralja Nikole, staru maslinu... od novijeg datuma prepoznati su široko predivno ozelenjeno šetalište, kulturna dešavanja... Mi mladi stvaraoci se trudimo da damo i svoj pečat u tom pravcu”, dodaje ona i naglašava da je njena težnja da “kao mladi arhitekta usmjerava ljude da u svojim željama budu umjereni”.
“Volim da kažem da je arhitektura kao moda. Ima svoj razvojni tok, vrhunac ali i period kada blijedi. Ono što je nekada bilo moderno više nije. Ja se zalažem za umjerenost u arhitekturi. Da objektu pružim eleganciju koja će da traje. Uvijek bih prednost dala atraktivnoj rasvjeti koja će da istakne volumen objekta pa i da mu da boju ako je potrebno, nego dati boju samoj fasadi objekta - ukoliko to nije postignuto različitom upotrebom materijala - drvo - kamen i sl... Mislim da radim svoj posao odgovorno sa elanom koji moji klijenti prepoznaju na obostrano zadovoljstvo”, kaže Martinović Milošević.
(Drugi dio intervjua arh. Darinke Martinović-Milošević prenijećemo sjutra)
{galerija}obale/2017/12/daca{/galerija}
