Ruška kruška sija.

Prije devet godina odlazim na Stočnu pijacu da kupim magarce za farmu. Među njima ona. Mršava, tužna, izranjavana. Rebra joj se vide, iz rana je curio gnoj, oko nje roj muva. Nijesam planirao da je uzmem ali u glavi sam već vidio kako će izgledati kad je nahranim, očistim, izliječim i zadojim ljubavlju.

Tako je Ruška došla kući. Ubrzo je postala mezimica, kućni ljubimac sa svim pravima. Čak i onim da sa stola u ljetnjoj kuhinji uzme ono što voli. Ruška na ljubav uzvraća ljubavlju - čuje li moj glas, dolazi galopom da mi se javi.
Svake godine ljetovala je sa svojim društvom na Sinjajevini, a sad uživa na Veljem brdu. Ispod kopita pašnjaci, voda i sloboda.
Ruška kruška sija. Jer je voljena. Kupljena ne da služi već da bude srećna.
I sija. Od sreće.
Izvor: Sa FB stranice Darka Saveljića.