Svetkovinu Presvetog Tijela i Krvi Isusove, u narodu poznate kao Tijelovo, proslavili su 16. 6. vjernici Sutomora i okolice koji su se okupili na Ratcu.

Ratac je lokalitet između Sutomora i Bara, na ostacima benediktinskog samostana sv. Marije.

Svetu misu i procesiju predvodio je don Dejan Turza. Nakon euharistijskog slavlja, poput drevnih benediktinskih redovnika, u dva kora izmoljen je Srednji čas iz Časoslova.
„Za kršćansko iskustvo, sva stvorenja materijalnog svijeta nalaze svoj pravi smisao u utjelovljenoj Riječi, jer je Sin Božji u svojoj osobi utjelovio dio materijalnog svijeta i u njega zasadio sjeme konačne preobrazbe. Kršćanstvo ne odbacuje materiju, tjelesnost; naprotiv, priznaje njezinu punu vrijednost u liturgijskom činu, u kojem ljudsko tijelo pokazuje svoju duboku narav hrama Duha Svetoga i združuje se s Gospodinom Isusom, koji je i sam uzeo na sebe ljudsko tijelo da bi spasio svijet“, naglasio je u tom kontekstu don Dejan.

Duhovni učitelj Ali al-Khawa, istaknuti muslimanski sufijski pjesnik i mistik iz 9. stoljeća, isticao je nužnost da se stvorenje ovoga svijeta previše ne odvajaju od unutarnjeg Boga. Govorio je: „Ne treba a priori kritizirati one koji traže ekstazu u glazbi i pjesništvu. Postoji jedva zamjetan misterij u svakom od pokreta i zvukova ovoga svijeta. Oni koji su tek na početku (duhovnog puta), uspijevaju razabrati govor vjetra koji puše, stabla koje se savija, vode koja teče, muhe koja zuji, vrata koja škripe, ptičjeg pjeva, zvuka struna ili flauta, uzdaha bolesnika, jecaja ožalošćenih...“

Don Dejan je citirao dokumentu Laudato sí u kojoj stoji da je euharistija je već sama po sebi čin kozmičke ljubavi jer i kada se slavi na malom oltaru koje seoske crkve, euharistija se uvijek slavi, u određenom smislu, na oltaru svijeta. Euharistija združuje nebo i zemlju, obuhvaća i prožima sve stvoreno. Zato je euharistija također izvor svjetla i poticaja za našu brigu za okoliš i usmjerava nas na to da budemo čuvari svega stvorenog svijeta. (usp. LS 236).