Brodski dnevnik sa zadnje rute,i riječ kapetana ...

Juče rano isplovili smo sa plaže Sveti Stafan, more je bilo bistro I čisto, plaže skoro puste. Vozili smo uz obalu Drobnog pijeska, pa Rijeka Reževića ,baš lijepo.
Prošli pored nekadašnjeg hotela u gradnji As - gradjevina ogromna, sablasna. Nastavili smo do Lučica , Buljarice i Kraljičine. svraćali na divlje plaže iza Čanja

Onda se diglo more, talasi su nas zapljuskivali i prelivali ,ali kanu je odličan, trpi more I po talasima plovi bez problema. Odlučili smo da kroz morski akvatorij Opštine Bar vozimo uz same stijene da upoznamo svaki kamen naše obale .
U Bar smo uplovili oko 18.30h. Na obali čekala nas je moja supruga, Emirova  majka  koja je bila uzbudjena kao i mi našim uspješnim poduhvatom i veselim dolaskom kući.

Za Jedro, naš sugradjanin Čazim Alković kaže:

Jesmo se baš umorili, obojica. Imamo veliki broj žuljeva na rukama, ali isplatilo se.

Za mene, bilo je pravo bogatstvo što sam tri dana proveo sa sinom, podučavao ga mornarskim vještinama, podučavao ga da voli prirodu i da se brine o njoj. Da voli naše more,i sva mora svijeta. To nam je generacijama usadjeno u živote. Imam kući neke stare zapise da su se moji preci prije 300 godina bavili maslinarstvom i morem. Ja sam tu tradiciju nastavio, masline i more su moj zivot, srećan sam što i moj sin gaji ljubav prema maslinama i moru.
I naravno, kako bi doživljaj bio potpun, kako bi dostigli i drugi "kraj" naše lijepe Crne Gore na prvi lijepi dan idemo da "odveslamo" do Ade Bojane.

Dosta je daleko iz Bara ali uvježbali smo se naa ovom putu, stekli snagu kako mentalnu tako i fizičku i nadamo se da neće biti problema da se to odvesla u jednom danu.