Odavno nisam imao ponoćne razgovore sa zanimljivim ljudima.

Evo jednog od prije neki dan da podjelim sa čitaocima Jedra.

Piše: Anto Baković

Aco Mihajlović,odrastao u Sutomoru,pohađao školu „Kekec“ , završio brodomašinsku školu „Niko Rolović“ u Baru.
Kao djete vezan za more i Sutomore.
Posle završetka školovanja otišao u svjet i završio na drugom kontinentu. U Kanadi se bavio radom sa teškom mehanizacijom, građevinskim mašinama , kranovima , liftovima pa je u jednom momentu otvorio privatnu kompaniju „Alex Fix Equipment“ .Otvorio,pa zatvorio.

„Zarazio“ se hobijom „SCUBA ronjenja“ ,pa je od prvog nivoa , prešao na drugi, a onda stigao do instruktora ronjenje,ali i instruktora specijalnosti tehničkog ronjenja i prve pomoći.
Povratkom iz Kanade u Sutomore , vezan za more kao profecionalni lincencirani ronioc otvorio je „ OCTO DIVE“ ronilački centar koji je povezan sa globalno poznatim PADI AWERE PROJECT-om u čišćenju i zaštiti mora. (https://www.projectaware.org/).

U okviru pomenutog projekta organizovao sam sa ekipom niz akcija posvećenih zaštiti i čišćenju mora, kao i obrazovanju i edukaciji ronioca o bezbjednom ronjenju i očuvanju mora-piše Aco. Imao sam i i niz radionica posvećenih zaštiti morskih eko sistema, ali i o načinima edukacije građana i turista o zaštiti i očuvanju mora i prirode.
A onda nastavlja.....

U poslednih 10 godina proizvedeno je više plastike, nego kroz čitavi protekli vjek-kuca kao pravi stenograf brzo i tačno Aco,pa kaže - da statistika pokazuje kako se proizvodi 8. miliona tona plastičnog otpada svake godine ,koji dobrim djelom dospjeva u rijeke,jezera,mora , okeane. Manje od 5% proizvedenog otpada se reciklira.Trenutno najveća količina plutujećeg otpada u oceanu je veličine Francuske.Plastične ,stare generacije kese, se u prosjeku koriste samo 10-15 minuta, a njihova razgradnja može trajati skoro hiljadu godina.Period raspadanje plastične čase je 50 godina, plastične boce 450 godina, najlona za ribolov 600 godina, filtera od cigarete 10 godina.
Ljudi su još uvjek imuni na ove podatke iz svjeta- globalne informacije, ali ih slabo interesuju i naše lokalne eko- informacije o zaštiti mora i prirode.

Ronilački centra „OCTO d.o.o.Bar“ iz Sutomora skretao je pažnju na problem otpada u moru, i u našim vodenim tokovima koji ga unose u more. Tokom prve radne godine „OCTO d.o.o.Bar“ ja sam samoinicijativno izvodio akcije čišćenja mora.

Danas,u Sutomoru ljudi okupljeni oko mora osnovali su nevladinu organizacija NVO „ČISTO MORE“ koja se bavi akcijama zaštite mora i podvodnog životnog svjeta. U okvirima organizacije je i sportski ronilački klub. Shvatili smo potrebu za podizanjem svijesti o značaju mora,jezera i voda vodotokova,ali i akcijama koje trebaju ispraviti greške ljudi koji su već zagadili prirodu-piše u mom inboxu Aleksandar Mihajlović i dodaje - članovi NVO „Čisto more“ idu u akcije zaštite životne sredine ,sa malim ličnim buđetom ali sa velikim ponosom da stalno učestvuju u akcijama sličnih NVO organizacija.

Nastavlja......

Naše područje zaštite od nedavno nije samo more,već i Skadarsko jezero.

Zajedno sa „Nacionalnim parkom Skadarsko jezero“ odradilo smo akciju čišćenja lokacije „ Karuč oko“ na Skadarskom jezeru od zaostalih mreža i čvrstog otpada.
Zahvaljujući podršci Nacionalnog parka Skadarsko jezero i „OCTO ronilačkog centra“- Sutomore, udruženim sredstvima i profesionalnim ronilačkim opremama uspeli smo da pri temperaturi od +10 stepeni hladne vode u zaronu radimo na čišenju dna oko sat vremena.

Ovo je samo mali deo što mi danas možemo uraditi za čisto more i čisto jezero.

Šta bi izdvojio,ono za kraj......

Prije neki dan sam spasio lično preko tridesetak riba koje su se umotale u zaostalu ,zaboravljenu napuštenu ribarsku mrežu koju smo izvlačili iz jezera.

„Kada sam sa oštrim nožem sekao mrežu i oslobađao ribu iz mreža,imao sam osjećaj da me svaka riba razume šta radim. Siguran sam da su me razumele da sam tu da im pomognem i umirile se, dok ih  oslobadjam. Taj osjećaj, zahvalnosti ribe ne može se objasnuti rječima. One su svojim ponašanjem dale meni najveću zahvalnost i nagradu koja se ne može opisati.Jednu sam držao u ruci,otpetljao je iz mreže,bila je slobodna da otpliva.Gledala me je par trenutaka ,kao da joj se ne ide,kao da kaže batice hvala,a onda je lagano otplivala u jezerske dubine“ - završavamo ponoćno ćaskanje.