O brodovima i sudbinama
Pišе: Anto Baković
Komplimenti graditelju za najljepšu liniju jedrilice u barskoj marini, upućeni su oldtajmer-jedrilici “Divna” koja na suvom vezu barske Marine očekuje, bolje dane.
Na portalu plovidba.info, vidim , ex pripadnici JRM iz prve ruke sjećaju se starih plovila Podgorke, Divne,Snežane…
Kao i svaki moderan novinar malo istražim, kopi-past ponegdje, i skockam foto crticu, pri čemu izvorno prenosim sjećanja uvaženih pripadnika grupe paluba.info iz ex JRM.
Šprajcovana gredama, na suvom vezu, “Divna” se od blještavog nautičkog okruženja na prvi pogled ističe samo veličinom, ali i ružinom, rasušenom oplatom, puna sasušene boje, bez jarbola… što je zaista čini neuglednim članom ekskluzivnog društva skupocenih jahti, glisera i krstaša. No kada bi znala da priča, i da je još ko dotjera kakva je nekada bila, zasjenila bi sav staklo-plastični nautički svijet.
“Divna” je jedna od nekoliko oldtajmer-jedrilice nesumnjivih dragulja istorije ex JRM i pomorske tradicije Jadrana. Izgrađena je 1927. u Lošinju koji je tada pripadao Italiji. Priča se, da je navodno bila kraljevski poklon Bekingemske palate ondašnjem beogradskom Belom Dvoru.
Od 1945, pa narednih decenija, “Divna” je služila za obuku mornara JRM. Takmičila se u jedriličarskim regatama, kao regatni brod bila je izuzetnih kvaliteta i performansi za tu klasu i za to vrijeme. U Crnu Goru je stigla nakon izvlačenja vojnih efektiva JRM iz Hrvatske 1991.
Sredinom devedesetih godina prošlog vijeka prodata je u Baru na licitaciji.
Prema podacima dostupnim Jedru, na crnogorskom primorju su u jednom trenutku bila još dva oldtajmera te klase, za koje je zajednički imenitelj pripadnost bivšem flotnom sastavu bivše vojske, bivše Jugoslavije, i nijedan od njih nije bio u plovnom stanju. U Herceg-Novom je bila “Snežana”, ali bez jarbola , navodno pod ciradom, na kraju Škvera, a u Tivtu “Podgorka” .
Dok je Divna u barskoj marini, kuda su putevi odveli njene sestre iz flote JRM ,vidjeli smo nešto na portalu paluba.info, pa malo forumaške diskusije ljudi kojima je život bio vezan za te brodove prenosimo izvorno na našem jedru.
Drvene jedrilice su lijepe imaju svoj šarm, zahtijevaju strašno puno i strašno skupa održavanja.
“Živim u Zagrebu, ali bježim na more kad god mogu. Razlog je moja Luce (bivša Vesna), prekrasna 12 metarska drvena jedrilica iz 1928.godine. Možda je i poznaju neki, bila je u vlasnistvu oficira JNA nekad, i koliko znam, od nekoliko njih (Snježana, Divna, Podgorka....) samo je ona ostala živa. Ja sam je pronašao u Spinutu prije 4 godine, od onda je sređujem, ali to je posao bez kraja.......no, zato je jedrenje i skitanje po otocima vrhunski užitak!”
“Za dvadeset godina, biti ćeš više razočaran s onim što nisi napravio od onoga što jesi napravio. Zato otpusti konope. Isplovi iz sigurne luke. Uhvati vjetar u svoja jedra. Istražuj. Sanjaj. Otkrivaj. MARK TWAIN “
“To je bila regatna jedrilica, pričali su mi stari meštri da je bila uvijek druga na regatama, iza Podgorke (to je tek bio dobar brod, njezin rekord na Mrduji je tek nedavno oboren)”.
“Bila je u dosta lošem stanju, prvi put je vani stajala godinu dana. Popravljali su je uglavnom majstori, dosta toga sam radio i sam s prijateljima, ustvari sam učio cijelo vrijeme, problema je bilo bezbroj, a ja nisam imao pojma.... Htjeli smo što više zadržati originalna brodska rješenja, a istovremeno koristiti i nove materijale i tehnike. Krpali su se madiri, centa, krmeno zrcalo, radio se novi drveni jarbol (po uzoru na stari), motor (Torpedo 18/24) je generalno repariran, novi interijer (kuhinja, chart-room, poklopac motora), nove portele po brodu, struja, voda, instrumenti, ma praktički sve... Na kraju je brod ostao predugo na suhom, došlo je ljeto, i ... presušio se... Nakon toga više ništa nije bilo kako treba”.
“Pokušavali smo nove tehnike (epoxy, kalafatanje sikom) ali to se nije baš pokazalo dobrim. Oplata je pustala po kimentima, pustalo je i na osovini kormila. Brod je zivio 2 godine na pumpi sa plovkom, i prilično je propao od stalne vlage, pogotovo motor”.
“Ponovo sam je vadio ove godine, ovaj put sam našao prave kalafate koji su zamijenili 50-etak metara madira (hrastovih), prekalafatali cijeli brod stupom i konopom, napravili novu krmenu aštu kroz koju ide cijev kormila, malo smo sredili i kabinu koja je prokišnjavala (zakrpali je epoxijem i lakirali), stavili nove prozore, ponovo sredili motor...”
“Vesna” je našla dobrog domacina,I “Divna” ima svog vlasnika,šta će uraditi I hoće li sta raditi- samo on zna,privatno vlasništvo. Meni bi samo bilo žao da ” Divna” zavrsi na rezalištu.Za obnoviti je ,treba puno volje I novaca. Baš puno….Znam.”
{galerija}more/2016/09/divna{/galerija}