U moru trivijalnih, opskurnih, lažnih vijesti i svakodnevnih spinovanja i huškanja zarad sitnih poena, izdvojila se jedna, za koju sam prvi put poželio da je samo još jedna iz plejade sličnih.
Nebesa ljepotu opraštaju tek kad je nagrde ružnoćom.
Obilježili smo dvije godine od sječe čempresa.
Na stranom brodu, sa „debelog“ mora pratim dešavanja oko pomorske privrede i brodova, posebno u Baru.
Ne vjerujem da je ikad u proteklih pola vijeka preminulo više značajnih ličnosti u jednoj godini.
Ovih dana čuo sam vic od svog druga Stevana Stijovića.
Dugo nisam baš najbolje shvatao starobarsku opasku „uzimaš ga s dobrim“, a sad upravo te riječi najbolje oslikavaju moj odnos prema novoj vladi.
1994. godine (u jednoj od mnogih IZBOROVIH kafana) govorio je konobar Brdža: „Greota je bačit“, pa bi sva kratka dopola-popijena pića sipao u kuhinjski lonac, promješao konobarskom hemiskom olovkom i sipao nam u plastične čaše tu mutljagu.
Nova vlada povukla je nekoliko dobrih poteza – od relaksiranja čuvara Sinjajevine do puta u Brisel.
Sišao je sa međunarodnog putničkog voza na Glavnu železničku stanicu, i kao na filmu, dugo se okretao oko sebe.
