Piše: Milan Vujović
Ako su se bilo čime ponosili Barani onda je to što je njihov grad nezvanično bio proglašen za najčistiji grad u SR Jugoslaviji.
U posljednje vrijeme barske ulice nisu čiste kao što su nekad bile, mnogo je prljavštine, papirića i opušaka.
* * *
Završena je još jedna školska godina. Proteklih dana neke škole ličile su na piljare. Trgovalo se na veliko, mada je najviše bilo onih koji su svoju robu (ocjene) poklanjali.
* * *
U Baru i Virpazaru u toku je, u spomen na Branislava Banja Mistovića, “Festival umjetnosti Virski”, autora Petra Pera Vujoševića, magistra zidnog slikarstva. Što god potpiše Pero zanimljivo je, neobično, nesvakidašnje... Okupio je pedesetak umjetnika iz devet zemalja. Pouzdano znam da će se svi oni vratiti u svoju zemlju sa namjerom da opet dođu u Crnu Goru i to, prije svega, zahvaljujući Peru, nenametljivom umjetniku snažne imaginacije, izuzetnih organizacionih sposobnosti, lucidnih misli.
Ali, i taj za Crnu Goru i njenu kulturnu afirmaciju dragocjen čovjek rijetko dolazi do izražaja od partijskih činovnika koji su zajahali crnogorske institucije kulture i obesmislili naš duhovni život.
* * *
Nekad je bolje kad teška riječ zastane u grlu, kad ne izađe napolje. Da nije izgovorena, da je prećutana, ništa se ne bi desilo – sve bi prošlo kao ljetnja oluja kad prođe, i brzo bi bilo zaboravljeno. Ali kad izađe iz usta ostaje zavazda tu, među ljudima, tvrda, natmurena, opominjuća...
* * *
U prošlom blogu napravio sam listu najboljih jugoslovenskih glumaca “iz sjećanja”. A lista 20 aktivnih glumaca, izuzev Mire Stupice koja 17. avgusta puni 93 godine i Relje Bašića koji je 14. februara napunio 86 godina, ne mlađih od 60 godina, po mom mišljenju, izgleda ovako:
Miroslava Mira Stupica, Rade Šerbedžija, Lazar Ristovski, Predrag Miki Manojlović, Jelisaveta Seka Sablić, Renata Ulmanski, Milena Dravić, Predrag Ejdus, Aleksandar Berček, Mustafa Nadarević, Milan Gutović, Mira Banjac, Ljubiša Samardžić, Petar Božović, Relja Bašić, Mihailo Miša Janketić, Svetlana Bojković, Marko Nikolić, Vojislav Voja Brajović, Branislav Lečić.
Inače, najstariji aktivni glumac na ovim prostorima jeste Vlastimir Vlasta Velisavljević koji 28. jula puni 90 godina.
* * *
Bio sam nedavno, kratko, u Podgorici. Prvo mi je zapalo za oko da glavni grad ima mnogo više zelenila i crvenila nego Bar. Stabla su olistala, lipe zamirisale, Podgorica je, kao uvijek, prodisala s proljeća. A crveni se od državnih zastava. Nijedna bandera nije promašena. Neko je dobro zaradio izrađujući te zastave od, kako izgleda, lošeg materijala.
* * *
Nasred podgoričkog aerodroma, prve crnogorske destinacije za mnoge turiste, stoji tepih koji, kao pampers pelena, upija vodu koja pada s krova. Neko se dosjetio da kofa koja je tu stajala nije baš reprezentativna i da tepih djeluje mnogo urbanije.
Srećom, dolazi (valjda) sušno vrijeme.
* * *
Crna Gora u NATO!
Crna Gora bez peruti!
* * *
Dešava se jednog davnog proljeća na relaciji Bar – Budva. Dva prijatelja Buco P. i Rajko K. svratili su do JAT- ove poslovnice u Budvi, sa kojom je Buco poslovno sarađivao. U toj poslovnici radila je bivša stjuardesa, Hercegovka Sanja, lijepa, vitka, neobično visoka.
Buco je vidio da je njegov prijatelj naglo postao zamišljen, očigledno impresioniran izgledom mlade Hercegovke. Na povratku, progovorio je tek negdje naspram Perazića Dola.
– Zamisli, Buco, kako će biti šokirani arheolozi za hiljadu godina kad iskopaju njenu butnu kost, od najmanje metar, otprilike ovoliko.
– Vrati, tako ti Boga, ruke na volan, da naše butne kosti ne traže danas po Perazića Dolu!
* * *
Evo neko doba pucam od – pesimizma!
