Moj doprtinos E.F. Danikensko Kastanedisanje iz sredine 1980.

POSTOJE RIJEČI KOJE GOVORNI APARAT HUMANOIDNIH I ANTROPOMORFNIH BIĆA NIJE U STANJU DA IZGOVORI. DA JESTE, STVARALAŠTVO I JEDNIH I DRUGIH BILO BI JEDNAKO BOŽANSKOM...

Piše : Senad M.Karađuzović

PRVA KNJIGA MOJSIJEVA 11: 1-9
" U početku bješe riječ, a bijaše na cijeloj zemlji jedan jezik i jednake riječi. A kada otidoše od istoka, nađoše ravnicu u zemlji Senarskoj i naseliše se ondje. Pa rekoše među sobom: Hajde da pravimo ploče pa da ih dobro pečemo. I bijahu im opeke umjesto kamena i smola zemljana umjesto kreča. Poslije rekoše: Hajde da sazidamo grad i kulu kojoj će vrh biti do neba, da stečemo sebi ime, da se ne bismo razasijali po zemlji! A Gospod siđe da vidi grad i kulu, što ziđahu sinovi čovječiji. I reče Gospod: Gle, narod jedan i jedan jezik svih, i to počeše raditi, i neće im smetati ništa da urade šta su naumili! Hajde da siđemo i da im podmetnemo jezik, da ne razumiju jedan drugoga šta govore! Tako ih Gospod rasu odande po svoj zemlji, te ne sazidaše grad, zato se prozva cijeloj zemlji Babel, jer ondje Gospod pomete jezik zemlje, i odande ih rasu Gospod po cijeloj zemlji..."

PORUKA IZ BABELA
Riječi nikada nisu prazne, međutim, one putuju prazninom, te nemajući na kraju kome da stignu propadaju u drugu beskrajnu prazninu... Eto tragedije
riječi!
Upravo kao kad starci sami sa sobom pričaju, ili sa avetima oko sebe...Upravo tako: TRAGEDIJA ZALUDNO REČENOG!

1.

Ne znam na koji način umiru bogovi? Hoću da vjerujem u mogućnost da se ne radi o standardnoj vrsti smrti- staračkoj ili izazvanoj nekim teškim oblikom bolesti. Bogovi prvo umiru "u sjećanju svog stvaralačkog rada" , to jest u sjećanju bića koja su stvorili! Ponovno oživljavanje jednog ili više božanstva stupa polako, nakon mnogo vremena.
Izvjesno je to da se božanska vaskrsenja i povratci dešavaju u nekom cikličnom ritmu, koji se nakon određenog vremenskog perioda ponavlja... Vaskrsavaju ili uskrsavaju (svejedno) iz knjiga, starih zapisa u očima arheologa, antropologa, naučnika kojima "nađeno" obavezno otmu vjersko nacionalni zanesenjaci. Dovoljno je da jedan takav umobolnik pročita spis slične tematike, pa to objavi naivnom narodu i lakovjernima i smjesta dobijamo "OŽIVLJENOG BOGA plus SMIJEŠNOG MESIJU", što i nije tako bezopasno!
Pokušati da se odredi pol nekog božanstva zaludan je i smiješan posao. Meni je lično veoma defektno da slovim Gospoda u muškom rodu (šta sam već uradio u prethodnoj rečenici), kao što to rade u hrišćanskoj, islamskoj (i u nekoliko navrata u judaizmu). U judaizmu se negdje pominje kao JHWH odnosno jahve, što u prevodu znači "jesam koji jesam", a negdje kao elohim, što je množina a ne jednina.
U hinduizmu se pominje boginja Kali, Indra, Šiva, Brama i sva gomila onih višerukih stvorenja kojima se pol ne može odrediti.
Preci Acteka, Tolteci vjerovali su u Ometeotla, dvojnog boga koji bijaše definisan ovako: "Onaj koji je otac i majka bogova stvara korijen i istinu zemlji u vodama boje plave ptice koja okružuje svijet. Nalazi se iznad oblaka i isto tako je prisutan u oblacima mrtvih - to je Tloke-Nauake, gospodar, gospodarica blizine i zajedništva, gospodar, gospodarica prostora i vremena."
Ovo se donekle čini veoma jasnom definicijom?!
Ne bih znao da li se radi o nekoj vrsti bića hermafrodita (SAVRŠENIH VANZEMALJACA- Erih fon Daniken). Mene sve gore napisano navodi na jedan zaključak, da je odrediti pol nekom nadljudskom stvorenju nemoguće. Ili je takvo biće bespolno ili je dvopolno i za razliku od ljudi hermafrodita čiji je jedan od dva pola manje razvijen to jest atrofirao, te je nemoguće doći do samooplodnje. Dakle takvo nadljudsko stvorenje može se samooploditi ili reprodukovati! Zaključak je savršeno biće čija je anatomija takvog sastava da se, kako to već rekoh, takvo biće može seriski proizvoditi, bez ikakvih visokotehnoloških intervencija, ADAMOVO REBRO, OVCA DOLI ...et cetera.

2.

Bogovi i ubijaju i vaskrsavaju sebe, onako kako kazah to na samom početku.
Godinama sam sanjao biće-stvora, (imam na umu da je san takođe još jedna od čovjekovih"stvarnosti" te ga kao takvog uzimam za krajnje ozbiljno) sa zasjenčenom zjenom. To biće nije imalo mrenu preko oka, već sijenku. Jedna polovina zenice bijaše mu - joj ZASIJENČENA... nekada u muškom, nekada u ženskom, a nekada u životinjskom tijelu, nekada u obliku subjekta ili objekta, (recimo kandelabar, kamion ili ma šta drugo), kretalo se ka meni. Znao bih to da je to on ili ona po emotivnim stanjima koja se najbliže mogu porediti sa emotivnim stanjima na javi kad stanete pred katedralom ili džamijom pa osjetite de profundis poštovanje...
Daleko od toga da mi je namjera da se bavim teološkim temama, ja samo želim da rasčistim sa tim zašto sam poslije svojih "bogoviđenja u snu" , nakon buđenja bio pun strahopoštovanja, i ako sam loš vjernik a pri tom mrzovoljni ateist!
...Kada je neki bog po pitanju pola i definisan, kao što je recimo Oziris u egipatskoj religiji, njega nadopunjuje i vraća u komad boginja Izida, tako da se iz dva dobija jedno bipolarno biće, to jest božanska kompaktna cjelina!

3.

U raznim kulturama, na raznim jezicima, pisani su epovi, mitovi, spjevovi i zapisi koji nas obavještavaju da se božanstva nijesu vozila barkama, "arkama" i raznoraznim plovnim objektima u društvu ljudi tokom potopa, (koji je zapadnjačkoj kulturi najpoznatiji iz starog zavjeta), već su za vrijeme potopa konačili u "čarobnim kutijama, vremenskim kapsulama, nepotopljenim vrhovima planina, lebdjeli su u svojim mašinama iznad kažnjene planete" gledajući i sladeći se učinkom svoje osvete. Zašto bi nakon dugog i mukotrpnog rada prema svojem djelu neko postajao surov i destruktivan?
Sveštena lica bi odgovorila: "U cilju kazne zbog neposlušnosti!"
A ja mislim da ČOVJEK ima nečeg božanskog u sebi! Pogledajte djecu, izgrade kulu od karata ili od pijeska da bi je narednog časa srušila! Pogledajte ljude, sagrade grad-državu pa je sruše. Dokaz za te destrukcije su ratovi, počev od komšiskih čarki, do plemenskih pogroma, pa sve do svjetskih ratova u kojima se trudimo da jedni drugima zapalimo kuću, silujemo ženu, kćerku, majku, sestru i obavezno otmemo sve što se cakli!
Tako smo otprilike stigli do nekih zaključaka koji se (čitaocu zahvaljujući intuiciji) sami od sebe nameću. Pokušaću bez nekog određenog reda te zaključke ovdje da sročim:
1. Gospod je čudno i nadljudsko stvorenje neodređenog pola te jakih stvaralačkih i destruktivnih nagona.
2.Gospod jeste stvorio čovjeka, ali ne toliko savršenog da bi bili jednaki, te se u bezbroj navrata potrudio da svoje nesavršeno djelo uništi.
3.Ne raspolažem sa tačnim statističkim podacima, ali sudeći po nebrojenoj sili religija koje postoje među ljudima, (neko je kazao, da na svijetu postoji dovoljno religija za mržnju, ali ne i za ljubav!), njihovim svetim knjigama i božanstvima koja su isti obožavali i još uvjek obožavaju, stiče se takav utisak da gospod nije jedinstven, već da postoji sijaset božanstava.
4.Ljudi su nesavršeni bogovi kojima je data određena doza stvaralaštva i kreacije u granicama umjetnosti.
5.Ne mogavši definitivno da uništi svoje djelo, Gospod ga napušta i od tada mu se svaki trag gubi, (bilo da je množina ili jednina), uz određenu prijetnju da će se vratiti na sudnji dan i završiti svoju rušilačku misiju, u kojoj će dobri (?) biti nagrađeni, a zli zauvjek satrveni. Kraj! Da li?

4.

Katari (zbog kojih se 1209. godine započeo albižinski krstaški pohod u kojem su oni skoro definitivno istrjebljeni) su propovjedali postojanje ne jednog boga, već dva, sa manje više sličnim statusom. Jedan od ovih bogova, onaj "dobri" je potpuno bestjelesan on je biće ili princip čistog duha, neokaljan trunčicom materije. On je bog ljubavi, ali ljubav je smatrana potpuno nespojivom sa moći, a materijalni svijet je potpuni izraz moći. Prema tome, za Katare, materijalni svijet, sam svijet, je bio istinsko zlo. Sva materija je istinski zla. Vaseljenu je ukrtako stvorio "bog uzurpator", bog zla ili kako su ga Katari zvali REX MUNDI - KRALJ SVIJETA.
Dozvoliću sebi, a vjerujem da neću biti pretjerano dosadan sa svojim komparativnim stavovima: ova priča o vjerovanju Katara me je podsjetila, na jednu drugu i vrlo sličnu priču koja je jako povezana sa ovom našom temom, naime, radi se o legendi sjeveroameričkih indijanaca koja glasi: „Prastara legenda nas uči da je prije nastanka svijeta samo jedan srebrni orao letio praznim nebom, a taj orao je bio Manitu... Ali Manitu je letio previsoko i tako je stigao na kraj neba, želeći da vidi šta je pozadi... To mu je pošlo za rukom jer je tamno ogledalo postavljeno na kraj neba odjednom prslo a sa druge strane se pojavio crni orao, koji bijaše suprotan Manituu, to bijaše zlo! Dva orla zapošeše stravičnu borbu, a od njihovih pera koja su otpadala sa njih u toku borbe nastade sve što vidimo. To bješe početak svih vremena! Započe rat između svjetla i mraka, između dobrih i rđavih ljudi. I tako će biti zauvjek, sve dok ne prestane borba orlova i dok jedan od njih ne pobjedi. Nije moguće saznati gdje je dobro a gdje zlo, jer su se pera pomiješala zato jedan čovjek može biti i dobar i rđav, i dva brata se mogu mrzjeti i brat može ubiti brata..."

5.

Negdje sam skoro pročitao, da udišemo vazduh koji je nekada udisao Leonardo Da Vinči, Albert Ajnštajn i sva sila genijalaca i tupana iz prošlosti koje je iznjedrila ova čarobna planeta. Da li je isto tako moguće da kontinenti i ljudi koji ih naseljavaju mogu istovremeno da dođu do istovjetnih zaključaka pomoću "univerzalne misli" koja nas je stvorila raznobojne, a sličnih anatomskih struktura?
Misao lebdi u vazduhu, dva čovjeka sa različitih meridijana mogu u istom času doći do istog zaključka!
Ko me je pohodio u snu i da li je još nekom u istom tom času isto to radio? Možda neka neotkrivena prastara mašina, " komunikacioni uređaj sa kojima su drevne Maje komunicirale sa svojim Bogom Kecalkoatlom - Pernatom Zmijom?"
(Kako bi samo bilo jednostavno da sam leptir koji je na kratko sanjao da je čovjek!) Bilo bi zabavno, ali nažalost stvarnost je sasvim drugačija, jer kako to kaza Mojsije: "On nas iz zemlje Senarske ipak razasu po cijelom svijetu, zametnuvši nam jezik!"