Voda.
Izvor života. Preko sedamdeset posto naših tijela. Bez nje ne možemo.
Bez vode se kažu može izdržati najviše tri dana a bez hrane mjesec dana.lako je onda napraviti usporedbu i vidjeti bez čega se ne može. Zbog vode i vodenih površina Zemlju zovu „Plava planeta“Pogotovu kad dođe ljeto onda njena uloga i značaj dođu do izražaja. Mogu da zamislim kako je u gradovima gdje vode gotovo i da nema.
Sjećam se jednom prije onog prijateljskog rata, kad su nas ono naši prijatelji bombardovali, bio sam službeno u Kumboru na zadatku. Na jednoj specifičnoj i važnoj obuci na kompjuterima. Trebao sam ostati mjesec dana ali sam ja sve naučio i savladao za tri dana i drugari mi kažu ostani s nama da se družimo do kraja(tog mjeseca) a ja im kažem: „Skuvajte mi kafu!“
Oni mi skoro uglas kažu:“Pa nemamo vode.“
A ja sam se samo nasmijao i izašao gore na putu da čekam autobus za Bar.
Piše: Labud N. Lončar
Ne spominjemo zaludno vodu i moje dogodovštine. Već dugo se nosim mišlju da vam ispričam ono što sam skoro primijetio. Valjda su i drugi, pa da se nađemo sa našim pričama.
Nekako kad ono „Žene Bara kuvaju srcem“ osposobiše fontanu u parku Dvorca kralja Nikole sjedoh u „Gvardiju“ da popijem piće sa porodicom. I posle ko zna koliko vremena čuh radosnu i zaglušujuću ciku i vrisku vrabaca.
Dživdžana!
Istih onih koji su posle „prijateljskog“ bomardovanja bili na granici istrebljenja. Oni o kojima je pokojni Vito Nikolić napisao pjesmu...
„Oni su s nama zebli ispod streha
oni su voljeli i ovo golo granje,
zato, moj pozdrav, vesela grudvo smjeha
gospodo vrapci, moje duboko poštovanje!!!“
Oni dživdžani koji su u Beogradu, rekoše mi prijatelji, posle bombardovanja bili spali samo na 20% populacije. Ali mi isto javiše da je u zadnje vrijeme došlo do velikog poboljšanja i da se dživdžani, Barsk ili Beogradski ne daju tako lako..
*
Pođoh do fontane i vidim slijeću, piju vodu, kupaju se, svađaju se.
Koliki značaj ima ta fontana!
Pored ostalih.
Da se ptice napiju vode!
Kao u prirodi izvor!
Sve ima svoju svrhu.
*
I onda se vratih nazad na kafu i kontam-samo još česma pored „Malog Dvorca“ gasi žeđ Barana, Turista i vrabaca!
Skrivena iza tezgi kokica i igračaka čeka i nudi vodu.
Ljubazni zakupci tezgi sklanjaju se da narod može doći da pije i pomažu djeci da se popnu na korito i da piju.
A da se podsjetimo, česme su se nekada gradile kao zadužbine. Danas u mnogim mjestima grade česmu u čast pokojnih roditelja, kumova, prijatelja.Samo mi sve česme pogasismo!
Morat ću je označiti na google mapama da turisti znaju gdje mogu naći česmu.
Da poneki turista zna da imamo javne česme.
*
I gdje još u Gradu ima javne česme za piće? Gdje uputiti turistu kada vas pita za česmu ako se sretnete sa njima u Centru? U svim gradovima koji drže do sebe i svojih građana ljeti se postavljaju cisterne vode za piće.
Zbog dobra svog naroda.
Kod nas vodu morate kupiti ako želite da utalite žeđ.
Pobornici teorije zavjere kažu da je u pitanju neki dil, da bi se prodavala flaširana voda!
Neću komentarisati!
Voda je opšte dobro.
*
Ona lijepa česma na trgu „Vladimira i Kosare“odavno je „mrtva“. Neko je izgleda riješio da žeđu umori golubove, penzionere, djecu i turiste. Ako dodamo još izvaljene kocke i slično, namjera i ako je nenemjerna je očita!
*
Posle nekoliko dana pođoh do Dvorca..Fontana ne radi. Huligani počupali i table da se fontana snima.
I ništa me više ne iznenađuje. Neko ne radi svoj posao!
Nema vode..
Čuje se poneki vrabac ali nekako tužno..
Tek samim padom mrakam dolete od nekuda napojeni i počinju svoju veselu svađu i pjesmu.
*
Na putu od Bara do Ostosa ima nekoliko česama pored puta. Jedva kaplju. Siguran sam da na par njih čovjek mora skoro cio dan sjediti da se napuni flaša-ali se napuni. I ako pogledamo na njima uklesane datume vidjet ćemo da traju duže nego svi nasilnici koji su prolazili pored njih.
*
Valjda će tako biti i sa onom česmom kod Malog Dvorca.
Kažu voda sve pere....
