Preksinoć, oko osam sati, stidljivo je počela da sipi kiša, dok sam se spremao da "šutnem" espresso, na terasi, u to vrijeme, gotovo praznog Las Ramblasa.

Bez mnogo nade pogledah u nebo i u sebi promrmljah neku molitvu koja je trebalo da umilostivi nebo da se suzdrži bar koji sat. No, za svaki slučaj, pozvah školskog druga i dugogodišnjeg prijatelja, novinara Raša Petrića, sa kojim već imah preliminarni dogovor, i zamolih ga da me obavijesti u slučaju eventualne promjene mjesta događanja. S obzirom da nebo nije namjeravalo da se smiluje pretpostavih da će noć sa jednim od mojih omiljenih pisaca promijeniti ambijent

Piše:Saša Stojanović

Nisam dozvolio da mi kiša pokvari raspoloženje i lagano sam se provlačio mokrim ulicama (što je jedna od tri situacije koje najviše mrzim) dok ne stigoh do platoa ispred "Knjaževe bašte". Od ljubaznog osoblja dobih informaciju da je veče sa Basom premješteno u malu salu Dvorca kralja Nikole i kroz mračni park pružih korak jer je već kucalo 9. Na ulasku u salu pozdravih se sa društvom, uvaženim profesorom i slikarom, gospodinom Muharemom Muratovićem i već pomenutim gospodinom, novinarom R.P.
Za stolom su sjedjeli moderator večeri, uvaženi Baranin i bivši novinar, prof. dr. Zoran Živković i autor romana "Fama o biciklistima", "Dnevnik Marte Koen", "Uspon i pad Parkinsonove bolesti", "Pušači crvenog bana", "Očaj od nane", "Mongolski bedeker", "Na Gralovom tragu", "Andrićeva lestvica užasa" i mnogih drugih, nekadašnji ambasador SRJ/SiCG na Kipru, gospodin Svetislav Basara!
Bio je to njegov zvanični povratak u Bar nakon 23 godine, a povod je bio nastup na XXXI Barskom ljetopisu i promocija njegovog poslednjeg romana, "Andrićeva lestvica užasa" iz 2016. godine.
Ležeran kao i obično, Bas je pred punom salom govorio o svom poslednjem romanu koji je zapravo zatvorio jedan ciklus od pet, šest radova, u kojima se bavio mentalitetom ljudi sa Balkana, konfuzijom na prostoru bivše Jugoslavije, a u neku ruku i posledicama koje su iz toga proistekle. Po sopstvenim riječima, želio je "obračun sa mitomanijom sa ovih prostora, najprije na fenomenološkom planu, oličen prije svega u sveopštoj jugofobiji ali i nacional-šovinizmu zaklonjenom iza paravana jugonostalgije". Otuda i upotreba Andrićevog imena u naslovu romana kao paradigma uspjeha na ovim prostorima, a sa kojim sâm poznati nobelovac nema mnogo veze, osim suštinski.
Na novinarsko pitanje da pojasni na šta tačno misli Basara je dodao da je Andrić naoko bio pun slave i uspona navodeći kako je bio odličan student, uspješan diplomata, na kraju i nobelovac, međutim pozadina svega toga je (ipak!) balkanska, život na ovim prostorima, pun tegobe, ličnih i porodičnih tragedija, aludirajući na upotrebu i/ili ograđivanje od Andrića, u dnevnopolitičke svrhe, zavisno od potrebe trenutka, ali i vremena u kojem živimo.
Premda ne vidno raspoložen Bas je iza kulise bio pravi profesionalac a na pitanje da li je savremena književnost sa ovih prostora na putu da dostigne slavu pisaca iz 60's i 70's godina prošlog vijeka decidno je odgovorio da smo daleko od toga, dodavši da ne čita ovdašnju beletristiku već neke druge stvari, bez namjere da otkrije o kakvom štivu je riječ. No, nije želio da skriva da je u fazi traženja neke nove forme izražavanja kojom će dati sve od sebe da obraduje svoju čitalačku publiku i pridobije novu.
S obzirom da sam imao rijetku priliku da sa Basom podijelim i malo neformalnog vremena za privatan razgovor i fotografisanje, nisam mogao da se ne osvrnem na kolumne koje svakodnevno piše za beogradski opozicioni dnevnik "Danas". Na moju opasku kako je to "Sizifov posao" bez obzira što mu aktuelna srbijanska vlast svakodnevno daje šlagvort i obilje materijala za pisanje, šeretski je odgovorio kako mu to ne predstavlja problem već zadovoljstvo uz prvu jutarnju kafu, dnevne novine i (moram napomenuti) elektronsku cigaretu. Time je i indirektno odgovorio na moju i Rašovu znatiželju da li mu i koliko svakodnevno pisanje pomaže kao trening u održavanju forme. Dodao je da ga svakako održava u kondiciji za pisanje ali da eksplicitno razdvaja novinarski dio od proznog načina pisanja.
Na kraju neformalnog razgovora veliki Bas je pozdravio sve poštovaoce pisane riječi i poručio svima koji se bave pisanjem da vjeruju u sebe, da dosta čitaju, da nigdje ne žure, jer je prvo djelo koje objave uglavnom ono koje će ih obilježiti za cijeli život i da će ih po tome prepoznavati...