Nekoga posada krsti ovako, nekoga onako. Prije ili kasnije saznaš koji su ti nadimak dali, moj je bio rattle snake – zvečarka.

PIŠE: Marijan BRAJAC

Pazio sam uvijek da sam jednak prema svima. Izbjegaavao sam one pozive na piće u kabini.

Negdje sam pročitao da u Kuranu piše da se svakoj ženi mora dati jednako ljubavi i milosti. Tako sam se ponašao i prema njima.

U gomili vježbi koje su nam bile propisane, znao sam i ja učiniti neki falsi upis. Ne može se helkopter spustiti na palubu gdje je sve spetljano od mase cijevi, ali oni geniji s kraja smatrali su da to može.

Vježba gašenja požara bila je nešto drugo. S početka znao sam je ponavljati nekoliko puta pa nekad i malo zlobno zasvirati uzbunu pred objed i ponavljati je u nedogled dok ne uspije. Cijena toga bio je moj nadimak, zvečarka. Nije mi prijao, ali istine su uvijek različite. Moja istina je bila jedna,a njihova je bila druga i tu nije bilo priče.

==============

Ta partenca iz Indonezije nije slutila da će biti išta drugačija od svih onih brojnih prethodnih. Kad bih vidio da se pilotina odmakla zasvirao bih u znak pozdrava portu i ljudima u njema ona tri duga fišća pa jedan kratki. Selamat Indonesia indah ku. Zdravo, moja lijepa Indonezijo. Mjesečina je bila. Planine su se modrile, a onda je prošao i onaj grč u želucu, koji se javlja svaki put dok se prođe onaj prvi,vrlo uzak prolaz sa čijih su se strana nalazile teške plićine sa stjenovitim dnom. Konačno i par sati zasluženog sna... do sljedećeg prolaza kad će trebat držat stražu zbog pirata.

===============

Kad gledate one američke filmove sa scenama požara na brodu zvuk onog brodskog klaksona i sirena nekako je poletan, kupi ljude na akciju i svi uredno žure da obave svoju dužnost.

Japanski brodski alarm je nešto drugo. Zvuk je tako prodoran i zlokoban da čovjek ima osjećaj da mu se mozak raspada. Kad sam ga čuo poletio sam odmah na most. Začuđujuće mirno, drugi oficir me obavještava da imamo požar u strojarnici. Brod je prazan i tankovi su puni plina. Sad smo plutajuća bomba.

Lagano obučen, kontra svih propisa, kontra svega onoga što sam od njih tražio, silazim u zadimljenu strojarnicu. Jedva se nazire ispred. Jedna grupa sa protupožarnim aparatima tuče u žarište vatre. Druga grupa sa vatrogasnim cijevima raspršava vodenu maglu. Nitko me ne zamjećuje i svak radi svoj dio posla. Dok je dim počeo da se razilazi i dok smo utvrdili da je vatra ugašena, prošlo je desetak minuta - desetak minuta dugih kao vječnost!

================

Ujutro otkrivamo razlog nastanka požara. Jedan jeftini ventil koji je trebalo zamijeniti držali smo jer je novi: vrlo skup, a treba štediti jer je kriza na tržištu. Treba gledati da se svaki cent zaštedi!

================

Čekam da prođe u uredu onih prvih pola sata dok se ispije prva kava. Pričam inspektoru što se dogodilo. Nema priče o tome kako je onaj ventil vrlo skup. Kaže mi: - Ako želite, napišite izvještaj o svemu. Neću pisati ništa , rekoh mu. Ono što nije zapisano nije se ni dogodilo. Quod non est in actis non est in mundis - kaže ona stara rimska.

Nastavljamo sa poslom.
Nitko se ne žali na umor.

================

Sjedamo zajedno ovaj put, neću razdvojene salone. Bitchachos, ‘ajde, ko ima onu sakrivenu i zabranjenu bocu whiski-ja neka je izvuče. Nema je niko. Posjedovanje alkohola je strogo zabranjeno. Onda se neko sjeti da je tobože negdje viđena jedna . E od sada neće više biti viđena. Pa par kapi svakome u čašu, ko svete pričesti.

Kad bih pričao sa ljudima sa kopna tražio bih neki pristojan, adekvatan izraz. Nazdravljajući svima, rekoh im: - Da znate, tvrdim da bolje ekipe od vas nema i da ste nenadjebiva grupa kurvinih sinova na čelu sa mnom!

Tu i tamo neki poluosmijeh. Sjaj se vidi svima u očima.
Gomila kurvinih sinova koji ne rade ništa a imaju dobre pare. Tako se često puta misli na kopnu.

Salud bitchachos, madre puta!

Unfuckable bloody squad.
Yeah, unfuckable, indeed.

Bilo i prošlo kao da se nikad nije dogodilo. A nije se dogodilo jer nije ostalo zapisano.
Prilazi mi jedan timunjer i u po glasa mi kaže: - Znate, Cap, od danas vas više ne zovemo zvečarka.

Da, to je bilo prvi put da mi nadimak zvečarka nije zasmetao.
Nema na brodu sentimenata. Zapravo ima ih, ali se ne smiju pokazati. Mekano srce moraš zamotati u grubost, da se ne vidi.

Vježbati, obučiti... a kad dođe moment - djelovati.
Tako je to na brodu, što jednostavnije to je učinkovitije.

Inače, dobijaš uvijek ono što zamiritaš.

copyright © Capt. Marijan - Maro Brajac