Kažu, priča neka tako ide: Kad negdje ideš i naiđeš na pero uzmi ga. Kažu da je to anđeo čuvar blizu tebe.
PIŠE: Marijan BRAJAC
Sjedim pod smokvom i uživam u dimu Gudang Garam - a, indonežanska cigareta aromatizirana svim onim začinima, garofalinićem, vanilijom, cimetom i čime sve još ne.
Zatvorim oči na čas i gledam planine Sumatre dok sunce peče u provu. Čujem kliktanje papagaja i kreštanje majmuna koji se brzo penju uz grane i onda skaču na druge da uteknu od zmije koju su u zadnji čas vidjeli kako polako mili, pazeći da lišće ne zatreperi i da je otkrije dok pokušava da uhvati neki plijen.
***
Na drugu stranu balote, dašak toplog povjetarca podigne oblačak crvene prašine sa krpe ogoljene zemlje tamo neđe u Nigeriji. Gledam ga kako žurno korača prema montažnoj baraci u kojoj je kancelarija sa kompjuterima za administraciju snabdijevanja platformi za istraživanje nafte, Platforme su tamo negdje na morskoj pučini van dosega pogleda. Gledam ga kako maramom briše znoj sa vrata i čela.
Jedan majmunčić, vezan dugačkim tankim lancem za granu baobaba. Navikao se na taj svoj lanac pa kad mu na um padne strmoglavi se pase onda u zadnji čas uhvati za kraj lanca. Vine se opet uz njega popne gore, sjedne na granu isceri se gestom koja liči na osmijeh kad mu se vikne: - Kako si, Ringo?, dok hvata, u letu, bačenu mu banananu.
Ne znam zašto kad pripitome majmuna ljudi mu uglavnom daju ime Ringo. Nema to nikakve veze sa onom poznatom grupom iz Liverpoola koja je bila, između ostaloga, poznata I po svojoj pjesmi o žutoj podmornici.
Kad oni koji ne puše žele da objasne nekome zašto mu zdravlje nije u redu, odmah kažu da je pušenje stvorilo problem. Nije problem od pušenja nego od monike, zato joj i pišem ime malim slovom.
***
Sunce zalazi. Sve se crveni. Nigerija se sprema za spavanje .Fjodor Aleksandrovič ispija lagano svoju votku i onda na mješavini ruskog i našeg jezika progovara tiho: - Jes taj žiznji očem čudan. Javili su mu iz doma da mu je sin slab.
Edward zvani Edy nazdravlja svojom mješavinom whiskija i vode. Cheers doregi, nazdravlje drugovi!
***
Planine Sumatre poprimaju neku modro sivu boju dok brodimo prema Singapuru – pravimo raspored za stražu protiv pirata. Mallaca je pred nama.
Otvorim oči na čas i opazim jedno perce kako mi padne pred nogu. Nije bijelo. Tamno je, pri vrhu je skoro sasvim crne boje. Ne volim kad mi se ta pera pojave u crnoj boji.
Par minuta iza zazvoni telefon. Čujem tetkin glas kako mi govori: - Moram vam reći da je Igor umro jutros u 4 sata.
Prasak nekakav u glavi! Pomislih na njegovih 48 godina.
***
Neću ti reći zbogom, Igore. Mi ne umiremo. Mi samo odlazimo u drugu dimenziju. Kad se nađemo zajedno, zakantat ćemo onako, ono po brodski. Pratiti ćemo Edy-ja kad on potegne onu svoju My Bonny gone to the ocean. Smijati ćemo mu se zajedno kad potegnemo onu meraklijsku niška banja topla voda ...
Završti ćemo s onom našom Daleko mi je biser Jadrana. Popa Peđu ćemo pustiti samo ako bude pjevao one naše, a one svoje neka ostavi za one koji umiru.
Mi sanjari ne umiremi, mi samo odemo u drugu jednu stvranost.
Ploviti se mora
Živjeti se ne mora
Bon Voyage, Igore, calma ti uvijek na putu đe god išao!
Te Deum laudamus – Tebe Gospodine hvalimo !
copyright © Capt. Marijan - Maro Brajac
