Četvrta promocija u okviru turneje “Za Barane – knjiga o Baranima”, na kojoj se prezentuje dvotomna monografija “Ljudi iz grada bez vrati – (ne)zaboravljeni Barani XX vijeka” Željka Milovića održana je u pionirskom parku,malo dalje od Ćićovog ruzinavog autobusa danas.

Na fejsbuku Željko je saopštio utiske svoje koje prenosimo integralno.

Poslije onakve sinoćnje večeri, nema baš puno što da se kaže, osim da ću zabraniti suze na promocijama, i za "binom" i u publici. Hvala svima koji su došli, izbrojali smo između 70 i 80 muškaraca, žena i djece, neki nisu mogli da stoje pa su otišli, a nekima super pasovalo da sjede na zemlji u Pionirskom parku kao u Haight Ashburyju...

Vrlo sam srećan što smo uživali svi skupa, a jesmo, i još srećniji što sam vas natjerao da tražite đe je Pionirski park i Ćićov autobus i na brzinu se svega prisjećate. Posebna zahvalnost familiji Dekleva što su prešli toliki put i prvi put javno govorili u Baru nakon 1941. godine, zatim Savu na priči koja je rasplakala Dodu, pa Vanji, Bogdanu, Perku i Branki Petrovoj, i naročito Islamskoj zajednici bez čije logistike sve ovo ne bi bilo moguće ni ovdje, ni u Starom Baru, te Bokovcima kalafatima na struji. I Adiju koji je usred Bajrama došao od kuće da popravi razglas.

Tako funkcioniše "ona" barska solidarnost o kojoj je riječ i u knjizi i na turneji. Naredna stanica je periferija opštine, iduće neđelje, a centralna promocija negdje sredinom ili krajem septembra u Dvorcu ili Domu kulture pojma nemam.