Narodna poslovica kaže- Sve, sve ali zanat!

Znanje i vještine čovjeku niko ne može oduzeti. Kako su mudri govorili – zanat je “siguran hleb”.

Piše: Biljana Dabić

Prilikom izbora zanimanja rukovodimo se željom, potrebama tržišta, ali da bi bili dobri u poslu, svakim danom bolji, neophodan je dar i rad na sebi.

Baranka Elvira Matezić makaze i češalj uzela je u ruke sa 16 godina. Više od dvije decenije bavi se ovim poslom koji radi sa zadovoljstvom.

- Otac me poslao na zanat. Kad sam počinjala mislila sam da nikada neću savladati vještine zanata, međutim, jesam i vrlo brzo sam zavoljela ovaj posao. Ovo je moj hobi, ljubav koja moram naglasiti, ne jenjava. Prve vještine stekla je na praksi kod Vukice Radosavović prije 22 godine . Zahvalnost prema Vukici je velika jer je svoje znanje nesebično prenosila meni, kaže Elvira.

Za razliku od mnogih u različitim profesijama kojima posao češće teško pada, Elvira ga doživljava na drugačiji način.

-Za mene je posao zaista zadovoljstvo. Volim da radim, i kad sam u mojoj minus fazi, dok feniram mušteriju to me potpuno relaksira, kaže ona.

Ima i toga, da žena dođe u salon kod Elvire nervozna, razdražljiva, ali odlazi raspoloženija, sa osmjehom na licu. Bilo je i onih situacija, drastičnih promjena boje, šišanja duge kose na kratko. Dešavalo se, u šali žene znaju reći- ako ne mogu ništa promjeniti u životu- mijenjam frizuru.

-Najvažnije je da je mušterija zadovoljna, ističe Elvira koja ima tri kćerke.
Voljela bi, kaže ona, da maker jedna od njih odabere ovaj zanat za buduću profesiju.
-Zanat ima perspektivu. Od ovog posla može normlno da se živi. Ne treba ići u Njemčku, Ameriku...može se raditi I živjeti od rada u svom gradu koji volite, među svojima, ističe Elvira

Naravno i u ovoj profesiji se mora usavršavati, pratiti trendove, a potvrda koliko ste dobri su stalne i ono što se kaže, svakim danom nove mušterije.