Nevolje građana Bara oličene u dvadesetosmočasovnom nestanku struje izbacile su u orbitu čuvenu narodnu izreku sa ovih prostora "U dobru je lako dobar biti, na muci se poznaju junaci" i pokazala na djelu da čovječnost i humanost još uvijek obitavaju na ovim prostorima.
Naime, nestanak struje u gradu pod Rumijom usred januara mjeseca, kad temperarura vazduha, ni dnevna a kamoli noćna, nije baš lagodna, izazvala je nervozu i strepnju kod sugrađana svih generacija.
Svako je imao svoje muke. Stariji sugrađani, žitelji urbanog dijela grada koji se griju uglavnom na grejna tijela koja koriste električnu energiju, su bili u problemu kako da nabave šterike (jer je ova situacija pokazala da smo i pored tolikih megamarketa nespremni u svakom smislu i da su samo najbrži imali priliku da se, te noći, domognu najtraženijeg artikla u našem gradu) i da se ne smrznu od hladnoće. Oni malo mlađi su razmišljali kako i gdje napuniti bateriju mobilnih telefona i biti koliko-toliko aktivan na društvenim mrežama, što zbog praćenja razvoja situacije sa terena, što zbog upućivanja kritika na račun nadležnih zbog havarije koja nas je sve zadesila, dok su najmlađi željno iščekivali svoje medijume ne bi li se po navici lakše uspavali uz omiljene crtaće i igrice.
U tako složenoj situaciji dva omiljena barska kafića, Varadero i Augusta, zavrijedili su pažnju i poštovanje javnosti jer su pokušali (i uspjeli) da malo stvari okrenu na šalu i uz prilično veliko angažovanje, svojim gostima, ali i svim drugim sugrađanima koji to žele, pruže toplo utočište u prilično hladnoj noći, organizujući akciju pod radnim naslovom "Nema struje ali ima plina, struje nema al' ima benzina" u kojoj su pržili i besplatno dijelili kobasice svakome ko je navratio i zahvaljujući malom agregatu omogućili velikom broju ljudi da napune baterije svojih mobilnih telefona, što je divan primjer poštovanja i odgovornosti prema društvu i široj društvenoj zajednici. Ljubazni momci koji rade u ovim kafićima su bili svima na usluzi a ipak najviše posvećeni mališanima koji su sa roditeljima dolazili da se ugriju ili dopune baterije.
Sve u svemu jedna divna slika ljudi kojima je u prvom planu bilo izaći u susret ljudima u nevolji i da postoje stvari koje nisu materijalno mjerljive-piše naš čitalac.
