Gradjanska inicijativa Bara poslala nam je saopštenje koje prenosimo integralno.

"Građanska inicijativa pozdravlja napore da se što plastičnije predstavi projekat vrtića, ali podsjeća da je vrtić sam po sebi poseban problem, i da predstavljanje vrtića izvan konteksta realnosti ne predstavlja ništa. Iako su uloženi napori da se vrtić predstavi u okolini, ta okolina je opet vješto zamaskirana, što postavljanjem problematične lokacije u drugi plan, što prikrivanjem bujnim zelenilom.

Radi predstavljanja pravih informacija slijedi odgovor.

Predškolske ustanove – jaslice i obdaništa/vrtići predstavljaju poseban i osjetljiv dio urbanizma i arhitekture, koji zahtijeva pažljiv tretman, jer korisnici su djeca, u uzrastu kada su najosjetljiviji, kada se stvaraju navike i postavljaju temelji za razvoj ličnosti.

Obdaništa/vrtići i jaslice nijesu ustanove koje služe samo za zbrinjavanje djece i koje omogućavaju roditeljima da obavljaju svoje radne obaveze, one su dodatna pomoć roditeljima u odgoju, one su pomoć djeci i zajednici. Na koji način se zajednica odnosi prema njima, pokazatelj je zrelosti i odgovornosti te zajednice.
Vrtići se postavljaju tako da njima gravitira neposredna okolina. To znači da svaki vrtić ima radijus obuhvata. Radijus obuhvata zavisi od djeteta. Cilj je da dijete pješke, u pratnji odrasle osobe, samostalno ili u grupi, bezbjedno stigne do vrtića. Udaljenost koju dijete vremenski treba da pređe je u skladu sa njegovim godinama. Brzina kretanja djeteta je 70 metara u minuti, ako je dijete staro 5 godina, udaljenost koju treba da pređe je 350 metara, za 5 minuta. Međutim, koliki je radius zavisi i od gustine naseljenosti. Pa tako, ako je mala gustina radijus može da ide najviše do 500 metara, a ako je velika, 250 metara.

Zašto se ovo radi, struci je jasno - time se želi izbjeći pretrpavanje. Uzmimo da je radijus koji nama treba 500 metara. U ovom radijusu oko vrtića se nalaze objekti centralnih djelatnosti: Robna kuća, poslovni centar, Dom zdravlja, Gimnazija, osnovna škola, parohijski dom, pošta, hram, objekti stanovanja, koji već egzistiraju tu godinama i čija je populacija u prosjeku srednjih godina. Postavlja se pitanje da li vrtić za 400 djece ima smisla da opslužuje ovaj komšiluk? Sudeći po većinskoj populaciji – ne.

Ako se ne radi za komšiluk, onda se radi za cijeli grad. Time se gaze osnovni principi struke o osnivanju predškolskih objekata. Pošto više nije primarni saobraćaj pješački, već drumski, automobilima.

To opet povlači neke druge probleme: vrtić treba da je pozicioniran u mirnom i tihom dijelu grada, daleko od saobraćajnica, naročito prometnih. Udaljenost od saobraćajnice je optimalno 50 metara, u izuzetnim slučajevima i 35 metara. Akustični komfor koji se mora zadovoljiti je 40-45 dB danju a 35 dB noću.

Treba se osvrnuti i na samu arhitekturu objekta. Iako Pravilnik predviđa mogućnost spratnih vrtića, to se u praksi izbjegava. Jedan od razloga je što su korisnici mala djeca, pa postoji mogućnost povreda, a druga je što djeca treba da provode što više vremena napolju. Zato se ispred boravaka planiraju terase, da bi se organizovao čas na otvorenom. Da bi se sadovoljili zdravstveno-higijenski uslovi, ove prostorije su orjentisane ka jugu ili jugoistoku. Ovaj objekat ne zadovoljava takve standarde.

Još jedna stvar koja govori protiv spratnih vrtića je i evakuacija u slučaju nezgoda, na primjer požara, a kod nas i zemljotresa. Zašto su projektanti zaboravili na zemljotrese kad su stavljali vrtić na sprat?

Drveće zaista izgleda lijepo na prezentaciji investitora, iako je teško zamisliti kako će opet posaditi 50 i više godina stara stabla, no ne treba zaboraviti da smisao drveća nije samo estetski, već i praktični: stvaraju hlad, stvaraju mikroklimat, štite od dominantnih vjetrova, a jedan od preduslova za izbor lokacije vrtića je i da je lokacija zaštićena od dominantnih vjetrova.

Da se ne bi išlo i dalje u analizu nesrećnog rješenja ovog vrtića, treba se i osvrnuti na druge korisnike, koji su, iako takođe djeca Bara, iz nekih razloga zapostavljeni ovim poduhvatom - to su srednjoškolci.

Uslovi u kojima sada uče su već ispod standarda. GUP i DUP to navode i predviđaju proširenje kapaciteta. Proširenja se predviđaju i za Osnovnu školu „Blažo Jokov Orlandić“. Ako su njihovi uslovi ispod standarda, i ako se predviđa proširenje, kako je reakcija na sve to smanjenje njihovog prostora? Srednjoškolcima se u potpunosti oduzima njihovo dvorište. Argumenti da se nije koristilo i da se tu okupljaju narkomani, zlonamjerni su. Svi su oni NAŠA djeca. Rješavanje narkomanije je u domenu policije i obrazovanja, a ne urbanizma. Kako su odjednom proradile patetične emocije prema najmlađima, a srednjoškolci su se odbacili kao građani drugog reda?

Argumenata ima još mnogo. Ali, postavlja se pitanje: Zar zaista građani treba da podsjećaju ljude od struke na to koje su njihove obaveze?!", navodi se u saopštenju.