Lijepa riječ, uslov zdravog dijaloga, otvara vrata napretku i boljitku na individualnom i društvenom nivou.

Lijepa riječ je poput stabla čiji korijeni su nepomični, stameniti i pričvršćeni za zdravu i plodnu zemlju, dok se grane šire i daju plodove ka svim stranama svijeta.
Čovjek lijepim riječima i lijepim govorom i pristupom, čiji izvori se nalaze u Božijoj knjizi, širi ljubav, toleranciju, poštovanje gdje god se nalazio.
U velikoj sali Opštine Bar hafiz Sulejman ef. Bugari i Milo Šćekić govorili su na temu „Okupimo se oko Jedne riječi“. Jedna riječ okupila je veliki broj ljudi, gdje je sala Opštine pored svoje veličine i kapaciteta postala tijesna i premala da bi primila sve zainteresovane i zaljubljenike Božije Riječi.

„Milo i Sulejman su došli u naš Bar, grad koji je prepoznat po toleranciji i razumijevanju, došli su da pojačaju svijetlo ljubavi i prijateljstva koje u Baru oduvijek sija. Oni će svoje znanje, blagost, snagu duhovne energije i svoj dar od Boga iskoristiti da nam ukažu na ono što nas spaja, na ono što nam je zajedničko. Ljubav i dobrota su univerzalne vrijednosti i na nama je da ih pronađemo u sebi i u drugima i da nam budu neraskidiva veza ka boljoj zajednici i boljem društvu.“, istakao je predsjednik Medžlisa Islamske zajednice Bar Ćazim Alković. Predsjednik je takođe istakao da Islamska zajenica Bar ima odlične prostorne kapacitete za organizacioju ovakve tribine ali da je sala Opštine bar izbarana iz želje da se priđe svakom građaninu Bara bez obzira na opredjeljenje i da se širom otvore vrata svima koji vole i žele dobro.
Komentarišući riječi Svemogućem Stvoritelja Allaha dž.š.: “Reci: „O sljedbenici Knjige, dođite da se okupimo oko jedne riječi i nama i vama zajedničke: Da se nikome osim Allahu ne klanjamo, da nikoga Njemu ravnim ne smatramo i da jedni druge, pored Allaha, bogovima ne držimo! – pa ako oni ne pristanu, vi recite: “Budite svjedoci da smo mi muslimani.“ (Kur’an, Ali Imran, 64.)
„Svjedoci smo, duše drage, sve monoteističke vjere su saglasne kada govorimo o jednoj riječi, jedna jedina riječ oko koje treba da se okupimo je: „Nema boga osim On. Jedan Jedini.“ Zato se i zovu monoteističke vjere, jer vjeruju u Jednog Boga. Ova riječ koja nas je večeras okupila, nismo dovoljno svjesni koliko ima neopisivu snagu u sebi. Njena snaga, moć, djelotvornost ovisi o nama, kakav pristup ćemo imati prema njoj, prema toj riječi. Ako ona ima čistu dobrodošlicu u našim prsima, onda ćemo sve više dobijati tu riječ od Njega. Ne smijemo je prisvajati sebi, ne smijemo je veličati, niti sebe, niti ono što smo napisali.“, istakao je hafiz Sulejman ef. Bugari.
Svrha čovjeka je da otkrije smisao svog postojanja, bitisanja na ovom svijetu. Svaki čovjek ima sebi specifičan način obraćanja Gospodaru i u tom obraćanju, vjeri i obraćanju, nikada ne smije dozvoliti da vrijeđa i omalovažava druge zbog njihovog ubjeđenja i opredjeljenja.
„Svako od nas ima poseban način obraćanja Njemu. Svi se mi obraćamo Njemu. Samo nismo dovoljno svjesni da analiziramo, istažujemo. Gospodar u Knjizi kaže da se svi obraćamo Njemu. Njega traže, Njemu se mole, Njega pitaju oni na nebesima i oni na zemlji. Svaki čovjek ima specifičan način na koji se Njemu obraća. Nismo došli večeras ovdje da raspravljamo, niti da bi dokazali čija je vjera, niti pravac bolji. Najbolja vjera je ona koja je kod Njega. I najbolji je onaj koji bude najsvjesniji Njega. Mi imamo različita uvjerenja i poglede, koja su nam data kao ispit od Boga. To trebamo shvatiti! Mi se trebamo zakmičiti u dobrim djelima i lijepim ponašanjem.“
„Božija Riječ, to je Božije sjeme. Blago onom ko dozvoli da mu se posije. Nismo svjesni da se to sjeme posije koliko mi želimo dobro jedno drugom, koliko volimo drugog.“, zaključio je hafiz Bugari.
Predak Ibrahim a.s. / Abraham, povezuje sve monoteističke religije. Slijedeći put dobra i jedinstva, ljubavi i tolerancije okupila su se dva bića oko Jedne Riječi.
Milo Šćekić, poznavalac prijevoda Kur'ana, Svetih knjiga napamet, pasionirani zaljubljenik knjiga i pisane riječi različitih disciplina i oblasti – religija, filozofija, istorija, književnost, antropologija, fenimizam. Jedan od osnivača organizacije Spiritualni inicijator, čija je misija povezivanje i uspostavljanje interakcije sa ljudima širom svijeta koji imaju slična interesovanja, koji vrednuju lijepu riječ, kulturu i običaje, sa svima koji vrednuju različitosti, ljude, koji vrednuju ljubav.
Gospodin Milo svoje izlaganje započeo je iznošenjem činjenica iz prošlosti, o netrpeljivosti, krvoproliću, gdje se nikada nije znao pobjednik, dok su iz cjelokupne situacije izrasle generacije sa ugrađenim kodom nepovjerenja, nerazumijevanja, netolerancije prema drugima i drugačijim, istakavši: „Ne tražimo ono u čemu smo različiti. Lako ćemo to naći. Tražimo ono što nas spaja. Teži je to put, ali mu je kraj dodiruje vječnost. Svako od nas ma koje vjere bio, u svom srcu i duši nosi najintimnije želje, nadu, ljubav, i skriva svoju osobnu vjeru, mladu i krhku, nenametljivu, suzdržanu vjeru u kojoj je položeno blago života. Nikada mi nismo sami. Život nam uvijek pošalje i drugo biće. Cijeni i poštovati tru i napredak drugog čovjeka, to je zalogaj ljubavi.“
Navodeći citate arapskog pjesnika Ibn Arebija, potom Iva Anrića, citirao je tekstove Kur'ana i Biblije.
Komentarišući Svete riječi: „... Okupimo se oko Jedne riječi...“, Milo je rekao: „Ako vidite, prema narodima, sljedbenicima Knjige, prema hrišćanima i jevrejima, koliko Islam kao religija ima blag pristup. Časni Kur'an propijuje muslimanima da su život, čast i imetak Sljedbenika Knjige svetinja i kao takvi su zaštićeni. Jer je Božija volja insisturanje više religija, a ljudima je ostavljena mogućnost odabira. Kako piše u Časnom Kur'anu, sura Hud, 119. ajet: „A da je Gospodar htio, sve bi ljude sljedbenicima jedne vjere učinio. Međutim, oni će se uvijek u vjerovanju razilaziti, osim onih kojima se Gospodar tvoj smiluje. Zato ih je stvorio. Naćićemo u Časnom Kur'anu u suri Ali Imran, 28. ajetu: „I sigurno ćeš naći da su vjernicima najbliži prijatelji oni koji govore: „Mi smo hrišćani.“, zato što među njima ima sveštenika i monaha i što se oni ne ohole.“ Časni Kur'an ide još dalje jer ne isključuje mogućnost osnivanja dobrih odnosa muslimana čak i sa mnogobošcima i to u vrijeme kad je Islam bio u najžešći sukob sa arapskih idolopoklonicima.“
Opisujući simbole vjere pravoslavaca, kao i muslimana, govoreći o dubini i jačini određenih ajeta/citate iz Časne Knjige, Milo Šćekić je zaključio: „I jedan od najlejpših opisa: „I spomeni u Knjizi Merjemu: kada se od ukućana svojih na istočnu stranu povukla i jedan zastor da se od njih zakloni uzela, Mi smo k njoj meleka Džibrila poslali i on joj se prikazao u liku savršeno stvorena muškarca. “Utječem se Milostivom od tebe, ako se Njega bojiš!” – uzviknu ona. “A ja sam upravo izaslanik Gospodara tvoga” – reče on – “da ti poklonim dječaka čista!” “Kako će imati dječaka” – reče ona – “kad me nijedan muškarac dodirnuo nije, a ja nisam nevaljalica!” “To je tako!” – reče on. “Gospodar tvoj je rekao: ’To je Meni lahko’, i zato da ga učinimo znamenjem ljudima i znakom milosti Naše. Tako je unaprijed određeno!” I ona zanese i bremenita se skloni daleko negdje. I porođajni bolovi prisiliše je da dođe da stabla jedne palme. “Kamo sreće a sam ranije umrla i da sam potpuno u zaborav pala!” – uzviknu ona. I melek je, koji je bio niže nje, zovnu: “Ne žalosti se, Gospodar tvoj je dao da niže tebe potok poteče. Zatresi palmino stablo, posuće po tebi datule svježe, pa jedi i pij i budi vesela! A ako vidiš čovjeka kakva, ti reci: “Ja sam se zavjetovala Milostivom da ću šutjeti, i danas ni s kim neću govoriti.” Lijepa riječ koje sam citirao iz Svetog pisma: „Raduj se blagodatna Marija u ovaj časni hram i budi vesela.“ To je ta riječ oko koje treba da se okupimo.“

Među prisutnima su bili predsjednik Oštine Bar dr Zoran Srzentić, glavni imam Mujdin ef Milaimi, članovi Odbora i imami Medžlisa Islamske zajednice Bar i Ulcinja, kao i brojni uglednici i sugrađani sve tri konfesije.
Inicijatorka tribine i susreta hafiza Sulejmana ef. Bugarija i gospodina Mila Šćekića je zaljubljenica u Božije knjige, Ferida Peročević.