Najdraža proznanja stižu od kolega, a još kad kolege prepoznaju kvalitet rada na početku karijere nagrada ima poseban značaj. Nakon tri godine novinarskog iskustva, u koji je uračunat i pripravnički staž, Baranka Sonja Ičević dobila je nagradu za najboljeg mladog novinara od Društva crnogorskih novinara.

PIŠE: Biljana Dabić

Na Dan novinara, 23. januara priznanje – najbolji mladi novinari u Crnoj Gori uručeno je Sonji Ičević.

Sonja je Fakultet političkih nauka završila u Podgorici. Diplomirala je na studijskom programu za novinarstvo. Tokom studija imala je priliku, istina u kraćim vremenskim periodima, da ima praksu u redakcijama Vijesti, Pobjede, Večernjih novosti...U Dnevne novine došla je polovinom januara 2015. godine, zahvaljujući Programu za stručno osposobljavanje, a nakon odrađenog pripravničkog staža u istoj redakciji je ostala. U Pobjedi je imala prvi susret sa redakcijom za kulturu, što je kasnije, kako kaže Sonja, olakšalo da se za tu redakciju opredijeli i u Dnevnim novinama.

- Kada se sve zbroji, kao novinar sam „stara“ nešto preko tri godine. Ove godine Društvo crnogorskih novinara nagradilo me priznanjem za najboljeg mladog novinara, koje dijelim sa koleginicom Anom Tomović iz TV Cetinje. Vjerovatno sam najviše bila iznenađena ja, budući da je crnogorsko novinarstvo u posljednje vrijeme bogatije za veliki broj mladih ljudi i medija, pa najiskrenije nijesam mislila da bih mogla da uopšte dođem u obzir, kamoli da „stignem“ do te titule. Predložila me glavna i odgovorna urednica Dnevnih novina Vesna Šofranac, nakon čega je žiri birao laureate, kaže Sonja.

Nakon priznanja, usledile su čestitke kolega, prijatelja...

-Najznačajnija čestitka i podrška bila je ona od moje urednice, Jelene Boljević. Podsjetiću, ovo nije prvi put da je nekom iz našeg kolektiva pripalo jedno od zaista rijetkih novinarskih nagrada. Kosta Bošković je prije nekoliko mjeseci primio nagradu za najboljeg sportskog novinara, dok je Uroš Radulović, moj vršnjak, prije 4 godine dobio nagradu za najboljeg mladog novinara, navodi Sonja.

Perspektivna mlada novinarka je kćerka istaknutog sportiste i uvaženog atletskog trenera, nekadašnjeg selektora seniorske reprezentacije Državne zajednice i člana najužeg rukovodstva Atletskog saveza Crne Gore...prof. Bora Ičevića čiji uspjesi ostaju za pamćenje. Boro Ičević za života oraganizovao je i brojna takmičenja koja sui mala međunarodni karakter. Na pitanje, je li razmišljala da prati sport jer u poslednje vrijeme uočava se da ove rubrike nisu rezervisane samo za muškarce, Sonja kaže: ” Jedna od najvećih vrlina mog oca, kao roditelja, bila je što nas nikada nije, da se tako izrazim, prisiljavao da se nečim bavimo, pa tako ni sportom”.

- Iako je tata bio istaknuti sportista, a kasnije i priznat trener, nijedno od nas nije krenulo njegovim stopama. A ni majčinim. Imali smo potpunu slobodu da biramo buduće profesije... Za života nije insistirao ni da pišem o sportu, a ja sam mislila da ću imati vremena da se takvim pričama okrenem, kada se malo „uhodam“. Iskreno, žao mi je što nijesam više bila uključena u sportski život Bara, makar u ulozi novinara, ali to ne znači da se to ne može i neće promijeniti. Sigurno da ću se sada, nakon njegovog odlaska, više okrenuti atletici i dešavanjima na tom polju i da ću pisati više o gradskom sportu, kaže Sonja.

Nagrada nije slučajno došla u Sonjine ruke. Stil, razmišljanje, stav, upućuju da kod mlade novinarke ima “štofa” za profesionalnu i posvećenu poslenicu javne riječi

-Novinarstvo sam upisala iz krajnje sebičnog razloga – prepoznala sam da ću u ovoj profesiji moći do kraja života da učim. Moja prvobitna želja bila je da upišem Fakultet za književnost i jezik, ali sam, iskreno, bila uplašena da ne vladam dovoljno materijom, iako sam imala podršku drage profesorice Vesne Pavićević. Zajedno sa ocem sam donijela odluku da se preselim u Podgoricu i upišem studije novinarstva i sada znam da je tata bio u pravu. Ovo je dinamičan posao, u kom ste jako malo vezani za jedno mjesto i fiksno radno vrijeme, što se meni dopada. Ipak, najveća čar posla je što imate priliku da razgovarate sa divnim ljudima i da lijepe stvari od njih naučite. Od prvog dana fakulteta slušala sam da je novinara previše i da „džabe učimo“, jer nećemo imati gdje da radimo. Jedino što bih budućim kolegama mogla da kažem je - posla ima za one koji hoće da rade. To najiskrenije mislim. Često ponavljam riječi moje majke – Ili radi kako treba, ili batali, istakla je Sonja Ičević!

{galerija}info/2018/2/sanja{/galerija}