Komemorativna sjednica povodom smrti Vere Kovačević (79) istaknute prosvjetne radnice, dobitnice prestižne nagrade “Oktoih”,odbornice u Skupštini opštine Bar...održana je danas u skupštinskoj sali opštine Bar.
Piše: Biljana Dabić
Predsjednik SO Bar, Radomir Novaković otvorio je komemorativnu sjednicu, podsjećajući da je Vera Kovačević bila i istaknuta društvena radnica, odbornica SO Bar u nekoliko mandata, osoba koja je zasluživala poštovanje i povjerenje.
Vera Kovačević Velašević je rođena 1938. godine u Priboju. Osnovnu školu i gimnziju završila je u Baru. Bila je generacija iz koje su stasali ne samo dobri đaci i dobri stručnjaci, nego i dobri ljudi. Po završetku gimnzijske mature upisala je Višu pedagošku školu, tada veoma prestižnu, na Cetinju, grupu matematika, fizika i hemija. Nakon završetka, kao stipendista Opštine Bar, zapošljava se u osnovnoj školi u Sutomoru davne 1965 godine.
Predsjednik opštine, dr Zoran Srzentić govorio je životu i društvenom angažmanu Vere Kovačević Velašević. Prema riječima Srzentića: “Vera je bila divan drug, pouzdan prijatelj, istaknuti pedgog i rukovodilac. Ostavila je dubok trag u prosvjeti, obrazovanju i političkom sistemu i našega grada i Crne Gore”.
"Ja sam prva generacija koju je Vjera vodila u Sutomoru, te davne 1965. godine, peti razred. Nakon pet godina u Sutomoru, Vera prelazi u OŠ “Meksiko”, zatim u OŠ “Blažo Jokov Orlandić” 1978. godine izbrana je za pomoćnika direktora i tada počinje njen rad na rukovodećim poslovima u školi. Uz poslove iz svoj struke, Vera se bavila i društvenim poslovima. Bila je 12 godina predsjednica Orgnizacije za društvenu aktivnost žena Bara. Više puta bila je član opštinskog Komiteta, odbornik i poslanik u Skupštini. Bila je član Saveznog sindikata za prosvjetnu djelatnost, a 1989. godine izabran je za člana CK SKJ.
Dobila je republičku nagradu “Oktoih”, 1997.godine", kazao je Srzentić uz podsjećanje da je Vera svoje penzionerske dane posvetila KUD-u “Jedinstvo” i dala veliki lični doprinos da ovo društvo bude danas jedno od najuspješnijih u Crnoj Gori.
"Kruna njenog rada i njena velika želja bila je da se postavi na scenu “Spičanska svadba”. Uspjela je, iz veliko angažovanje i veliki trud da nabavi nošnje i postavi koreografiju, ali na žalost, bolest je sprečila da vidi prvo izvođenje “Spičanske svadbe” na Spičanskoj noći u Sutomoru. Ali, i te noći bila je sa nama, poslala telegram i veoma se radovala kada je čula sa koliko je uspjeha “Spičanska svadba” svuda odigrana i sa koliko se uspjeha i danas igra. Ovaj njen trud krunisan je, jer je “Spičanska svadba” uvrštena u nematerijalna kulturna dobra Crne Gore", kazao je Srzentić.
U ime odbornika SO Bar i porodice, govorio je mr Dejan Đurović istakavši da mu je ovim ukazana dupla čast- što se oprašta od gospođe koja je u punom smislu te riječi to i bila, gospođe Vere Kovačević, koleginice i prijatelja i druga čast “što je ta gospođa bila moja tetka”.
"Gospodstvo koje je posjedovala stajalo joj je nekako saliveno. A onaj krojač odozgo umije da pogodi kada ima štofa, a kod Vere ga je bilo. Veri je škola od djetinjstva pa do odlaska u penziju-bilo da je kao učenik, student, učitelj, nastavnik, ili direktor-bila zapravo način života, a ne obaveza ili profesija. Cijelim svojim bićem i svim što je radila čuvala je čast i značaj ove divne, ali preteške profesije. Za sebe je govorila da je bila strog, ali pravičan učitelj i da nije mogla drugačije jer posao je učila od najboljih. Smatrala je da čovjek koji svim srcem pošteno i iskreno radi svoj posao, priželjkuje da mu za to pripadne zasluženo priznanje. Ona ga je u prosvjeti dobila, i to najveće. Ali, smatrala je da ima i većih nagrada-ljubav koju učenici steknu završavajući školu, a poslije tu ljubav vraćaju pri svakom susretu, je najveća nagrada. Ti susrti su imali posebne čari. Oni su se dešavali svakoga dana i bili potvrda da se ljubav i poštovnje uzvraćaju istom mjerom. Život nije lak za one koji sanjaju, a takva je bila Vera. Imati meko srce u današnje vrijeme je velika hrabrost. Zato, bila je fascinantna njena lakoća življenja, iza čega je stajao rad, rad na sebi", govorio je Đurović.
On je podsjetio “Uvijek dostojanstvena, hrabra i plemenita, takva je bila do kraja života. I kad je bilo teško. A bilo je takvih trenutaka. Bilo baš. Onih trenutaka kada žal za onim što nije imala, a toliko željela, nadjača nju samu”.
"Odlaskom u penziju nije otišla u mirovinu. Mnogobrojna putovanja, muzika i igra kroz KUD “Jedinsto” čine njen život punim. Bila je u tim trenucima puna života, kao da je znala da ga mora brzo živjeti. Vera nije bila od onih ljudi koji vjeruju da ćemo se sresti nakon smrti, utoliko je naš današnji rastanak konačan. Ona ostaje među nama po onome što je svakome od nas podarila, pa i po tome što ćemo se tog sjećati i bez pominjanja njenog imena. Čovjek umire tek kada ga zaborave. Kad sa svijeta nestaješ, onda u njemu ostaješ- onoliko koliko zapravo nedostaješ", emotivno je kazao Đurović.
Vera Kovačević sahranjna je danas, na gradskom groblju Gvozden brijeg.
