Prvoj “pravoj” kiši nakon gotovo dva sušna mjeseca najviše su se pod Rumijom obradovali naši vatrogasci, odnosno pripadnici Službe zaštite i spašavanja. Dvomjesečna bitka sa požarima koji su u jednom trenutku razvijali front dug i 15-ak kilometara, dobijena je, istina, bez pomoći kiše, ali je vatra poslednje tri nedjelje avgusta buktala na više lokacija i na dnevnom niovu. Nije tajna – veoma često bila je podemtnuta.

Pripadnici barske Službe zaštite i spašavanja bili suna nivou izazova. Preciznije – zaslužili su epitet naših heroja nakon 20-dnevne neprekidne borbe sa vatrenom stihijom širom opštine.

“Sezona velikih požara” je podsjetimo, počela 16. jula u Sutomoru, koji je krenuo od kontejnera za smeće da bi se, uslijed jakog vjetra, veoma brzo proširo.

“Na odbrani objekata u okruženju morali smo angažovati 33 vozila. Gasili smo “uz vjetar”, što je suprotno stručnoj taktici koja se primjenjuje u gašenju požara. Požari su se pojavili i na području Krajine- u Livarima, I u selu Besa gde smo angažovali Direktorat za vanredne situacije,a tokom te intervencije pomogao nam je bugarski helikopter. Promjena pravca vjetra je uzrokovala širenje požara do te mjere da su stanovnici počeli da se evakuišu”, prisjeća se Velizar Čađenović, načelnik sližbe zaštite i spašavanja Bar.

On podsjeća da je požar potom buknuo na tri mjesta u Livarima. Kretao se brdom, po nepristupačnom terenu, pa je i na tom lokalitetu vatra prijetila kućama.

“Onda su počeli požari na lokalitetima Gornja Briska, Donja Briska, Teani, Gornji Murići, Pinčići, Reps, Lukići, Dedići, Pekići, vatra je stigla i do nepristupačnog terena u Tuđemilima. Sva požarišta u zaleđu odlikovala je zapuštenost. Kuće su na ivici šuma, putevi su zarasli u korov, a neshvatljivo je da žitelji seoskog područja ni oko svoje kuće ne pokose teren... Prilikom gašenja požara u Mikulićima vatrogascima su pomogli dobro organizovani lovci, a teško je bilo i na odbrani vikendica u Sutormanu. Na području Mrkojevića, na lokalitetima Mrkovsko Polje, Poara, Velje selo, već nekoliko godina dolazi do namjerno izazvanih požara. U Kunjama su morali gasiti požar koji je izazvan u namjeri da se očisti plac”, priča Čađenović.

On dodaje da je Služba zatite nekoliko puta  intervenisala na gašenju požara u Limljanima i Boljevićima, gdje je nakon saniranja požarišta, nakon nekoliko dana ponovo buknula vatra.

“Velike požare može ugasiti samo “dobra” kiša, ostane poneko deblo koje danima tinja... Gorelo je i u Sotonićima, Orahovu, Ckla...”, natavlja Čađenović.

“Najteže je bilo 29. avgusta kada je planuo požar na brdu Dražica iznad Šušanja. Pojavio se na najgorem mjesu - na sredini brda, šireći se na sve strane. Zvali smo na ispomoć kolege iz Budve, Podgorice, privatnike, a nije izostala ni podrška šušanjskih mladića koji su u liniji sa vatrogascima vukli crijeva i gasili. Opština bi trebala da omogući refundiranje troškova vlasnicima cisterni koji su odgovarali na svaki naš poziv i dali ogroman doprinos”, dodaje Čađenović.

Dok je još gorelo u Šušanju, buknuo je požar u Čanju, koji se razvio od strane Petrovca, Buljarice. Barskim vatrogascima kolege sa svih strana Crne Gore.Tu su u pomoć pritekli pripadnici Vojske i privatnici.

Procjena štete od požara u Baru još nije završena, a načelnik Službe zaštite i spašavanja vjeruje da je jedina ozbiljna šteta pričinjena u maslinjacima u Šušanju.

“Procjenjujem da broj stradalih stabala nije onoliki koliko građani tvrde da jeste. Stradalo je 30-tak stabala koja su se nalazila “unutar” požara i nismo mogli da reagujemo. Ono što je posebno važno pomenuti je da teren oko tih maslina nije bio očišćen. Mora se promijeniti svijest, ljudi moraju brinuti o svojoj imovini. Postoje i pozitivni primjeri. Mještanin star 83 godine je nosio naprtnjaču i sa nama gasio požar, braneći svoje masline. Taj maslinjak je bio besprekorno čist. Čak je i ispod stabala postavio burad sa vodom, da u slučaju potrebe može lakše da brani plemenito drveće. Takav treba da bude odnos prema maslinama. On se našalio sa vlasnicima ostalih maslinjaka, nazivajući njihove masline “crnogorskim” jer se vlasnici oko njih uopšte ne angažuju, a sjete se da ih imaju tek kada im zaprijeti požar. Kada se stablo masline zapali cisterna nije dovoljna da ugasi vatru, a ako teren oko njih nije očišćen, vatra se veoma brzo širi”, priča Čađenović.

Priču o izazovima s kojima su se izborili naši vatrogasci završavamo galerijom fotografija Miomira Labana:

{galerija}info/2017/9/pozar/{/galerija}