Labud N.Lončar- Internacionalni ambasador mira.
Titula ima na pretek, da neke spomenemo: Počasni doktorat internacionalnog Romskog univerziteta (Cologne, Germany), priznanja Human Rights Watch, Zlatne medalje i priznanja od Balkanskog udruženaj umjetnika, iz Teksasa, Indije, Bangladesša, Perua, Sirije, Srbije, Hrvatske, Švedske, Italije, Rusije, Bugarske...
Posebno drago priznanje za osvojeno treće mjesto na konkursu međunarodne Asocijacije admirala, generala i ratnih veterana (ICO).
Postavili smo niz pitanja Labudu i on je kazao:
Svijet umjetnosti, književnosti, pozorišta je u doba COVIDA prešao na onlajn dešavanja. Svi smo se prilagodili datoj situaciji, pa je moja poezija zahvaljujući društvenim mrežama stigla na sve kontinente.
Objavljivao sam na raznim međunarodnim grupama poezije svoje radove. Za taj rad nagrađen sam mnogim priznanjima i diplomama. Čak i zvanjima. Priznajem da svako nagrada godi pa makar ona bila i virtuelna ili samo počasno. No, ne zanosim se previše sa tim. Ono što me oduševljava je činjenica da se svaka objavljena pjesma u tim grupama i udruženjima pažljivo analizira a komentari su veoma detaljni. Posebno su pažljivi i detaljni komentari iz azijskog i arapskog svijeta, što nije slučaj kod domaćih autora ili komentatora. Ovo virtualno iskustvo nam jasno kaže da se sve promijenilo i da elektronska knjiga polako preuzima primat nad štampanom knjigom, bez obzira sviđalo se nama to ili ne. Pandemija stvara i ekonomsku krizu a elektronska knjiga je ipak jeftinija od štampane knjige.
U knjižarama se sve manje prodaju knjige jer je stanovništvo svedeno na puko preživljavanje. Pandemija sa ograničenim kretanjem nas sputava da pođemo do biblioteke i iznajmimo knjigu, a biblioteke često ne rade zbog mjera zaštite od virusa. Svako od nas na svom telefonu, tabletu, kompjuteru ili laptopu može pronaći mnoštvo dobrih i besplatnih knjiga, od klasika do poezije mladih Autora.
Novi stvaraoci su tu sa novim idejama i energijom a stari i dokazani stvaraoci su premoreni. Mnogi potcenjivački gledaju na "navalu" stvaralaštva. Naravno prisutniji je kvantitet od kvaliteta ali se to polako brusi i dotjeruje. Lično znam nekoliko autora kojima smo sugerisali i savjetovali na početku njihovog stvaralaštva da su danas to već sjajni pjesnici i pjesnikinje.
Znam neke pjesnike koji kažu da nikada ne bi slali svoje radove na konkurse i takmičenja. Zašto? Ako si siguran u svoj kvalitet zašto da ne šalješ? „Tamo šalju radove loši pjesnici“... Pa pošalji svoj rad, savjetuj nekog, nauči nekog.... Ne, sve se svelo na velike i male. Veliki su svi zaboravili da su bili mali. A mali? Mali rastu i mnogi od njih iznenađuju ljepotom svoje riječi. Kako god bilo, priznanja uvijek gode ali se ne treba previše zanositi već treba uporno i predano raditi na sebi i na poeziji uopšte.
