Svjetski dan plesa slavi se od 1982. godine 29. aprila i širom svijeta čita se međunarodna poruka ljudi neraskidivo vezanih uz ples.

Osnovna ideja tog dana je podsjetiti je kako je ples umjetnički oblik izražavanja te kako ples može prevladati sve političke, kulturne i etičke prepreke.
Autor ovogodišnje poruke je južnoafrički plesač i koreograf Gregory Vuyani Maqoma koji je između ostalog poručio da u današnjoj situaciji treba plesati više nego ikada.

Poruka za Dan plesa:
,, Živimo nezamislive tragedije, u vrijeme koje najbolje mogu opisati kao post-humano razdoblje. Više no ikada, moramo plesati sa svrhom, podsjećajući svijet da ljudskost još postoji.
Svrha i empatija moraju pobijediti godine i godine raspadanja virtualnog krajolika koje ne možemo poreći, i koje je potaknulo katarzu sveopće tuge pobjeđujući žalovanje, a teška stvarnost nastavlja prožimati žive suočene sa smrću, odbijanjem i siromaštvom.
Naš ples mora više no ikada dati snažnu poruku svjetskim vođama i onima kojima je dano povjerenje da očuvaju i poboljšaju ljudsko stanje, da smo mi vojska onih čije su misli žestoke i da nam je svrha u težnji promijene svijeta korak po korak. Ples je sloboda, i kroz našu pronađenu slobodu, moramo osloboditi druge iz zamki s kojima se suočavaju u raznim dijelovima svijeta. Ples nije političan, ali postaje političan jer nosi u svom tkivu ljudsku povezanost i tako, u svom nastojanju obnove ljudskog dostojanstva, reagira na okolnosti.

Dok plešemo našim isprepletenim tijelima, strmoglavljujući se kroz prostor, postajemo pokretna sila utkanih srca, dodirnutih duša i pružanja iscjeljenja koje je očajnički potrebno. I svrha postaje jednoglava hidra: nepobjediv i nerazdvojiv ples.
Sve što nam je potrebno sada je plesati još više, poručuje Ljiljana Nikolić , Plesni klub Habanera i Barske mažoretke