Sa Srđanom Lekovićem, barskim pjesnikom, nedavno sam bio gost Udruženja pisaca Republike Srpske iz Banjaluke kojom prilikom je održana i promocija njegove poslednje zbirke poezije "Reč i tišina".

To, ali i učestala gostovanja poslednjih mjeseci su bili povod da sa njim uradimo intervju koji je pred vama.

Piše:Saša Stojanović

Odakle ljubav prema pisanoj riječi, poeziji, i knjizi uopšte?

- Prvi "prozor" koji sam otvorio bio je poklon moje majke za uspješno završenu školsku godinu u vidu 100 knjiga iz edicije "Reč i misao" i očev "Mon blanc", naliv-pero i parkerica. Odatle je krenulo. Ne mogu sad tačno da se sjetim kada sam napisao prvu pjesmu, odnosno stih, ali znam da je bilo dosta rano.

Kako nastaje tvoja poezija?

- Generalno, to su posebni momenti u toku dana. Dovoljna je iskra, neka sitnica, da me inspiriše, i pjesma nastaje u trenutku, ali sam siguran da je to neko posebno stanje da ne kažem i druga dimenzija, jer u tim trenucima ništa drugo ne vidim i ne čujem. Potpuno sam fokusiran na osjećaje koji mi dolaze spolja ili iznutra, zavisi od trenutka.

U čemu najčešće nalaziš inspiraciju za pisanje?

- Pa, najviše u ljubavi. Mislim na ljubav generalno i sve njene čari. Ljubav prema cvetu, svetu, deci, ženi, dragim ljudima, prirodi. Ljubav je zaista širok pojam i ja je tako doživljavam, što se iz moje poezije da zaključiti.

U koje doba dana ili noći najviše voliš da stvaraš, kad ti je najčešća inspiracija i da li postoji neka tajna formula?

- U suštini nema nekih posebnih pravila. Jedino što bih mogao da istaknem jeste da je to doba kad se osamim, isključim iz realnog svijeta i svu pažnju usredsredim na riječ. Potpuno je nebitno da li je oko mene mnoštvo ljudi ili sam bukvalno sam na nekom mjestu.

Kakvo je tvoje viđenje današnje poezije, odnosno, tvoje viđenje današnje kulturne scene?

- Citirao bih jednog od naših najvećih pjesnika, Branka Miljkovića, koji je jednom davno rekao: "Poeziju će svi pisati". Što se današnjeg trenutka tiče, zaista se dosta piše i moje je mišljenje da je bolje pisati nego ne pisati, ali smo preplavljeni nekim stvarima, da kažem pjesničkim, i uopšte književnim "turbo-folkom".

Šta misliš o konkursima i festivalima, kako našima u Crnoj Gori tako i onima u okruženju, i da li i koliko oni mogu da promovišu mlade stvaraoce?

- Festivala ima dosta ali ozbiljnih i pravih vrlo malo. U druženju sa starijim kolegama često sam slušao priče kako je to nekada izgledalo i ako povučemo paralelu sa današnjim vremenom onda je to sa više aspekata neuporedivo, baš kao i kvalitet o kome smo maločas razgovarali. Ranije se pisana riječ mnogo ozbiljnije doživljavala, naročito ako je bila kritička a dolazila je iz pera umnih i naprednih ljudi. Samim tim više je bila u fokusu javnosti. Danas je sve to u nekoj drugoj, nimalo povoljnoj dimenziji, no, kvaliteta sigurno ima iako je na njega prilično teško naići odmah. Ipak, vjerujem da festivali tome služe. Ranije je bio manji broj izdavačkih kuća i sve što je za štampu moralo je proći "sito i rešeto" stručnih komisija. Danas je situacija takva da može da objavi ko što želi i čini se da zakonska regulativa tu ne postoji, što je pogubno za kvalitet o kojem pričamo. Poenta je poći od sebe i biti iskren prema sebi i onome što želiš da kažeš. Publika će to sigurno prepoznati.

Šta preporučuješ mladim ljudima koji su sada na početku pjesničke karijere?

- Prije svega, preporučujem im da čitaju. Da osluškuju šta se dešava u njima i oko njih, i da budu iskreni sa tim osjećanjima koji iz svega toga proizilaze. Nije dovoljna samo emocija. Riječi su vrlo komplikovana stvar ma koliko se činile jednostavnim, ali i veoma moćno oružje ukoliko znaš njima da se koristiš na pravi način. Divno je stvarati jer osjećaj koji se onda rađa vas dugo prati. Prenositi to zadovoljstvo, vjerujte, nema cijenu, jer čovjek koji stvara je po prirodi stvari ispunjen i zadovoljan u manjoj ili većoj mjeri, a ako finalni proizvod tog stvaralaštva nađe publiku i još nekome pričini zadovoljstvo, onda su ispunjeni i cilj i svrha.

U kontekstu navedenog a s obzirom da se tvoja poslednja zbirka zove "Reč i tišina" možeš li da povučeš paralelu između riječi i tišine? Koliko tišina može da bude moćna u odnosu na riječ, i obratno?

- Riječ, odnosno govor uopšte kao neposredno sredstvo komunikacije je nešto što se uči i gradi praktično od samog rođenja i vremenom se usavršava. Nasuprot riječi stoji tišina koja takođe može biti neka vrsta oružja, ja bih rekao i određeni stepen duše i unutrašnjeg senzibiliteta i kvaliteta koje jedna osoba nosi sa sobom jer u toj tišini može mnogo da se kaže.

Reci nam o čemu govori tvoja poezija, u čemu je suština vajanja tvoje pjesme?

- Suština je ljubav jer se svet ne može zamisliti bez ljubavi. Mislim da je ljubav jedina stvar na ovom svetu koja djeluje kao vezivno tkivo među ljudima i čini ravnotežu između dobrih stvari koje su, nažalost, ređe, i onih drugih, koje su mnogo češće jer mislim da sve(t) ide u pogrešnom smeru.

Za tvoju poeziju kažu da je originalna stoga nam reci kako na tebe utiču pohvale dokazanih pjesničkih imena? Je li teško nositi breme trenutno vodećeg barskog pjesnika?
- Hvala na lijepim riječima ali ja sebe uopšte tako ne doživljavam, niti razmišljam o tome. Pohvale sigurno prijaju i bolje je da ljudi hvale nego kude ono što radim, ali spremno podnosim i kritike i sugestije, i otvoren sam za svaki oblik saradnje i druženja. Naravno, i uvijek spreman da učim od onih koji znaju više.

Da li se slažeš sa odrednicom da je tvoja poezija misaono-ljubavna i kako doživljavaš tu kvalifikaciju?

- Publika koja me prati najradije me svrstava u ljubavne pjesnike, međutim, ja imam i poeziju koja nije isključivo ljubavna i uglavnom ta misao dolazi u poslednje vrijeme više do izražaja i okupira me pa sam joj nekako i posvećeniji. U svakom slučaju će sledeća zbirka o tome mnogo više reći. Praktično je gotova i u zavisnosti od nekih tehničkih detalja očekujem njenu publikaciju u toku naredne godine.

Kako si doživio nastupe na Beogradskom sajmu knjiga gdje si sa kolegama pjesnicima govorio poeziju, i u Banjaluci, gdje si imao promociju svoje zbirke poezije?

- Ovogodišnji Sajam je za mene posebno iskustvo. Kao prvo, našao sam se u publikaciji "Almanah broj 4" izdavačke kuće "Poezija Stenka" koji je i promovisan na samom Sajmu, i u sklopu te promocije nastupali su, govoreći poeziju, sami autori. Pjesničko druženje se potom nastavilo i u Kući kralja Petra a na kraju i na samom splavu "Stenka" gdje su se sreli mnogi pjesnici sa ovih prostora i gdje je sve blistalo od dobre poezije. Što se tiče Banjaluke, a to je moj najsvježiji utisak, mogao bih reći da sam pomalo zatečen, u najpozitivnijem smislu, s obzirom da je to moj prvi susret s Banjalukom i Banjalučanima. Gostoprimstvo i ljubaznost kakve odavno nisam doživio, naročito od strane sjajnih domaćina kojima i ovom prilikom zahvaljujem. Samom promocijom zbirke "Reč i tišina" sam više nego zadovoljan jer je učešće u čitavoj priči uzela i publika koja je spontano čitala stihove mojih pesama zbog čega mi je bilo puno srce. Atmosfera u Narodnoj i univerzitetskoj biblioteci u Banjaluci je bila toliko prisna da sam tek sutradan shvatio šta se desilo, i iskreno govoreći veoma sam ponosan na to što sam doživio te noći.

Za kraj, hoćeš li nam reći nešto o planovima?

- Iskreno, željan sam odmora. Za ovu kalendarsku godinu je gotovo. Postoje pozivi i sigurno ću sledeće godine promovisati svoju poeziju u Kragujevcu, Čačku, Nikšiću. Nova zbirka je gotova i pustio sam je da odleži jer prvo ja moram biti zadovoljan njom. Ako sve bude po planu objaviću je u toku sledeće godine i u fazi sam traženja izdavača. Parafrazirao bih velikog Tarkovskog koji je jednom prilikom rekao da je prava poezija kad umjetnik da sve od sebe, "rastopi" se u svom djelu i nestane.