Najava izložbe-piše  Milun Lutovac.

Linija nove estetike, kao skelet podsvjesnog, iznutra, probija kožu diskurzivne formacije (Foucault, M.), to jest, onog neformalnog, dvostrukog ogledanja orijenta u evropskim predstavama i evropskog prikazivanja u orijentalnim ponudama, nanovo iscrtavajući rizomatičan odnos sinhronijski prisutnih i dijahronijski odsutnih mikro i makro kultura.
Kao da centar više ne postoji, nego se centar postaje po vremenskim i prostornim koordinatama prisutnosti ili odsutnosti ideja. Iz lokalne zatvorenosti poseže se za univerzalnom sveobuhvatnošću i suštinom koja, bez obzira na šire vidike, uvijek izvire iz pojedinačnog i specifičnog identiteta.
Sva djela izložena, na kolektivnoj izložbi MNOGOLIKOST SAVREMENE UMJETNOSTI ujedno su, i dio, i cjelina. Ona su: stvar i osjećanje, osjećanje i ideja, materija i duh odabranog vremena, unutar kojeg se pojavljuju istovremeno, i kao forma, i kao sadržaj.
Utisak identitetske krize, koji preovladava i na ovoj postavci, nastaje zbog izmijenjenih odnosa između umjetnosti i društva, kao i mnogolikosti savremene umjetnosti. Živa i opšta estetika kojom trenutno raspolažemo rezultat je kristalno-amorfne kodifikacije pojedinačnih stvaralačkih postupaka uočenih kroz nesputano haklberifinsko zrijevanje umjetničkih djela.
Umjetnost i Crna Gora - realnost i simbol, imaju svoju fenomenologiju, anatomiju i psihologiju, pa i teleologiju, sociologiju, semantiku i aksiologiju.
Okružen izmijenjenim i promjenjivim svijetom, naš današnji umjetnik živi u epohi koju nazivamo prelaznom. Dijalektički složen i sveobuhvatan proces promjena ne dešava se samo oko njega već i u njemu samom.
Tajna je u tome što uvijek ostaje nešto neiskazano, nešto što je teško, a možda i nemoguće pretočiti u sliku, oblik i riječi.
Naše je da budemo svjesni onoga što se događa i, koliko možemo „držimo otvorenom svoju komunikaciju s budućnošću“.