Tamara Nikezić stalni je član Opere Narodnog pozorišta u Beogradu.

Operska pjevačica, rođena u Baru, potvrdila se još jednom kao vrstan umjetnik u zahtjevnoj operi „Andre Šenije“ na sceni Narodnog pozorišta u Beogradu. U balkanskoj metropoli kulture, operska diva plijeni i pojavom i zanosnim glasom, ali do sada njeni sugrađani u rodnom gradu nisu imali priliku da je čuju.

Piše: Biljana Dabić

Opera „Andre Šenije“ Umberta Đordana u režiji Đandomenika Vakarija premijerno je izvedena 23. juna na Velikoj sceni Narodnog pozorišta u Beogradu. Andre Šenije, istorijska ličnost, živio je poetskim životom u sred Francuske buržoaske revolucije (1789-1795), i zbog toga je kažnjen pogubljenjem, ali i nagrađen vječnošću u ovom Đordanovom djelu.
Nakon 40 godina opera „Andre Šenije“ vratila se na scenu nacionalnog teatra.

Riječ je o vrlo zahtevnoj, ozbiljnoj operi koja se rijetko izvodi. Sam proces svake premijere, pa i „Andre Šenije“ , prođe u nervozi, tenziji - tu su individualne, režijske, pa anasambl probe...ima mngo učesnika, preko 150 koji se smjenjuju samo na sceni. U naredne dvije sezone, na sceni Narodnog pozorišta u Beogradu, „Andre Šenije“ biće na repertoaru.
A, evo već od oktobra počine sledeća sezona koja je u znaku dva velika jubileja: 150 godina Nacionalnog teatra i 100 godina Beogradske opere. Jubileji su znaku domaćih kompozitora. Prvo premijerno izvođenje planirano je za kraj decembra „ Otadžbina“ Petra Konjevića.

Opera slovi za najsloženiji oblik umjetnosti, u kojoj se drama prenosi kroz pjevanje. Koliko je naporan put da bi se riječi i muzika briljantno pretočili na sceni u operu- zbirno umjetničko djelo?

"Naporno jeste jer to je profesija koja traži cijelog čovjeka, gdje moraš da budeš i fizički i psihički spreman, a o glasovnim potencijalima da ne pričam...To je jedan dug put, prvo dug put je školovanje, u tom smislu je naporno. Takođe, naporno je biti dio takvog jednog ansambla. Nije samo ključ kvalitet, i znanje, i talenat, treba malo imati i sreće. Možda malo više. Ja sam negdje imala sreće i čast da budem dio ansamla. Pjevanje zahtjeva ogromnu mentalnu stabilnost. Mi smo živi ljudi...imamo oko sebe bolesti, smrti, patnje...i porodične okolnosti, dešavanja, svoje lične patnje, ali kad si na sceni, ne postoji niko i ništa. Jednostavno si u službi publike. Nije lako. Imala sam trenutke i emotivnih patnji, strašnih životnih turbulencija, lomove,ali scena je kao magija.Kako staneš na daske tako proradi adrenalin, dobije se takva snaga, da je to nevjerovatno...to je i u mom i u slučaju mojih koleg"a.

Na našim prostorima operska pjevačica je rijetka profesija. U kojoj životni dobi ste poželji, odnosno sebe vidjeli u ovom poslu?

"Tata je prepoznao moj talenat dok sam bila mala, on je, takođe, završio akademiju. Roditelji su me usmjeravali. U Baru sam završila Osnovnu muzičku školu, u Podgorici Srednju muzičku i upisala Akademiju muzičke umjetnosti u Beogradu ...Izbor je bio pred kraj srednje škole. To je posao bez obzira na okolnosti gdje morate sami da se borite i najvažnije je imati cilj. Kad imaš cilj boriš se za svoje mjesto. Istina, nije lako baviti se ovim poslom. Tokom razvojnog puta, čovjek treba da sagleda sebe i u okviru svojih mogućnosti izvuče ono najbolje, i naravno da pjeva svojim glasom."

Vaša biografija je jako sadržajna: Richard Straus - "Saloma" (Page), Richard Vagner - "Vallkirie"
Richard Vagner - "Der fliegende Hollander" (Mary), Don Marco Frisina - „In hoc sig¬no...“ (Главна бабица), Pietro Mascagni - "Cavaleria Rusticana" (Lucia), Giusepe Verdi - "Rigoletto" - (Maddalena), Pyotr Ilyich Tchaikovsky "Eugene Onegin" - (Filipievna) .... Kad Vas je čula publika u Crnoj Gori?

"Poslednji put sam bila u Podgorici 2015.godine. To je bilo veče operskih arija. Simfonijski orgestar koji je briljantan, možda pandam Beogradskoj filharmoniji i zaista sam bila prijatno iznenađena.Ponosna na svoje kolege. Jedino što je žalosno i ponegdje me oneraspoloži spoznaja da Beograd i Podgorica, Srbija i Crna Gora nemaju bolju kulturno-umjetničku saradnju. Opera je skup „sport“."

Uz operu, takođe, ste se već potvrdili i u umjetnosti pisane riječi, Vaša poezija objavljena je u četri knjige. Ostane žal - ako umjetnik napravi karijeru u metropoli kulture ,milionskom Beogradu i godinama je veoma angažovan, zašto Vas sugrađani nisu čuli u rodnom gradu Baru?

To ne zavisi od mene, ali ja se i ne pozivam. Ljeti dođem u Bar da odmorim od posla, tempa u Beogradu i to je OK. Nemam odgovor na to pitanje. Složićete se, da odgovor ostane u segmentu diplomatije.

Koliko ambijent Starog grada daje mogućnosti da se izvede opera?

"Stari grad Bar je fantastičan prostor. To je već gotova scenografija da se izvede Trubadur, opera koja po prilično traje. Ima mnogo opera koje bi u prostoru Starog grada mogle da se izvedu. Ali, to je jako mnogo ljudi, koliko bi sve to koštalo. Mnogo bi trebalo da se ulaže u kulturu da bi to jednog dana zaživjelo. Nije jednostavno!"