Poznati makedonski autor Petar Andonovski, promovisao je na „Ljetopisu“ svoj roman „Oči boje cipela“, iz 2013. godine, koji je godinu po izdavanju razmatran za Roman godine u Makedoniji, a 2016. bio u finalu izbora Evropske nagrade za književnost.

Moderator promocije održane na platou kod „Knjaževe bašte“ bila je Maja Stojanović.
„Oči boje cipela“ je roman prvijenac makedonskog autora mlađe generacije, koji je tamošnja publika, kao i njegov drugi roman, „Tijelo u kom treba da se živi“, prihvatila izuzetno dobro. Ne presudan, ali jedan od važnih faktora da bi se to postiglo je i naslovljavanje romana, smatra autor, što otkriva otkud ovako zanimljiv naziv romana promovisanog na festivalu u Baru.
Meni je najteže pronaći naslov. Mnogo mi je lakše napisati cijeli roman, nego naći mu naslov. Fakt je da u današnjem društvu, da u kapitalizmu i sam naslov prodaje. Koliko je bitan sadržaj, toliko je bitan i naziv. Uzmite recimo čitaoca koji ne poznaje autora, pa on se prvo „uhvati“ za naslov, a onda pogleda ko je pisac. Smatram da je užasno važno imati dobre naslove koji privlače ljude, objasnio je autor.
Kao jedan od najupadljivijih kvaliteta ovog štiva stručna javnost izdvaja psihologizaciju likova. Ono što je primjetno u njemu je i jedan veoma relativizovan osjećaj pravednosti. Andonovski ističe da je to posljedica društvenog stanja kako makedonskog, tako i cjelokupnog južnoslavenskog prostora.

Da nisam studirao književnost, bila bi to psihologija. Smatram da je to uticalo na građenje likova u ovom romanu. Nikada me kao pisca ne zanima površnost, uvijek su to slojevi, ono što se krije unutar nas. Kada gradim jednan lik, trudim se da maksimalno uđem u njega, da se poistovijetim sa njim, dodao je Andonovski, nadovezujući se komentarom na stanje u makedonskoj, ali i balkanskoj književnosti uopšte.
U posljednjih sedam-osam godina u makedonskoj književnosti pojavila se jako zanimljiva generacija – moja generacija, autori rođeni osamdesetih, koji su uspjeli da privuku pažnju makedonskim čitaocima. Dugo u našoj zemlji postoji zazor prema našim piscima, a moja je generacija nekako uspjela da promijeni i to zahvaljujući univerzalnosti tema koje bira. U regionu pak ima mnogo zanimljivih, mladih pisaca i mislim da se polako približavamo onim piscima koje smo svi čitali i koji su nam bili uzor, od Andrića i Kiša, pa dalje, izjavio je Andonovski.