Uz prisustvo brojne publike u sali Dvorca kralja Nikole promovisana je zbirka poezije „ Predvorja tišine“ autora Milosava Đokovića.

Zajedno sa zbirkama „ Plavi krug“ i „ Delta vremena“ Đokovićeva najnovija knjiga „ Predvorja tišine“ čini svojevrsnu trilogiju štampanu u sklopu Biblioteke „ Barski ljetopis“.

Piše: Alma Ljuca

O zbirci su pored autora govorili dr Draško Došljak i pjesnik Miroslav Jovanović Timotijev.Uprogramu su učestvovali kantautor i pjesnik Marinko Pavićević ,dramski umjetnik Dragiša Simović , direktor Kulturnog centra Ćazim Nikezić u ime izdavača i Mila Čordašević kao urednica izdanja.

Đoković, koji je zadnjih dvije decenije svog radnog vijeka proveo na mjestu pomoćnika direktora Kulturnog centra i dugogodišnja druženja sa pjesnicima ,inspirisalo ga je da iskaže svoju ljubav prema poeziji koju gaji još iz djetinjstva .I pored toga što je počeo da piše „u jesen svog života, da ne bi zaspao prije vremena“,dokazao je da je ta njegova velika ljubav neprolazna.

„ Pisao sam o nekim ljudima koji su mi dragi... da to sačuvam od vela zaborava. Ovom zbirkom zaokružujem jedan ciklus „tri uvezana sveska krvi, tri ukoričene knjige srca, tri nagorjela šapata duše, tri suze svršetka života i jedna jedino neprolazna ljubav“ –istakao je sjetno autor koji je priznao da je bez književnih pretenzija,ali ipak neposredno odan „ jedinom pjesničkom glasu koji posjeduje” ,dovela su ga na mjestu “s obije strane vrata sjećanja“ „ Pred tim vratima opažanja ili percepcije , čekao sam više od pola vijeka i zato sam kasno i počeo da objavljujem pjesme svog viđenja, izbjegavajući oholo zavođenje, uz beskrajnu zahvalnost Svoditelju na mogućnosti da progovorim“ istakao je skromno Đoković

Pojava Đokovićeve nove knjige, kako smatra prof.dr Draško Došljak, zaslužuje pažnju samim svojim prisustvom. Krug problema zadan u njegovoj poeziji jeste „ pitanje života i životnosti jednog vida crnogorske lirske tradicije“ „ Cijela njegova poezije instistira na dva odnosa: pjesnika prema prirodi i pjesnika prema riječi. Uspostavljena je relacija između prirode i pjesme, čime Đoković zatvara trougao u kojem se događa sve što je za tu poeziju od važnosti“ zaključuje prof.dr Došljak.

Recezent knjige Miroslav Jovanović Timotijev smatra da je Đoković trećom poetskom zbirkom opravdao svoje pjesničko pregalaštvo.Na autentičan način autor iznosi svoje lirske partiture u kojima dominiraju tjeskoba, strahovi, sumnja i njeno naličje nada, čudni snovi koji u podsvijesti stvaraju čistu sliku života koju čovjek na javi ne može da dohvati. Teme njegovih pjesmama su i žena i starinsko shvatanje o njoj (da je žena temelj kuće), sjećanja na stara vremena, zavičaj...

„Mnoge pjesme Milosava Đokovića imaju suzu,komad srca i dušin dukat, same nam se nude kao da su naše. I ovu novu knjigu dočekaće mnoštvo očiju i prelistati mnoge ruke“ kazao je Timotijev i na sebi svojstven način pročitao odabrane stihove iz zbirke koja je, kao i prethodne dvije ilustrovana slikama Nikole Gvozdenovića Gvozda.

„ Nije ni malo slučano što knjiga nosi naslov „ Predvorja tišine“ To je nametnula autorova senzibilna duša, stremljenje ka višem a opet sve u tišini“ naglasio je Nikezić podsjećajući da je za Đokovića ovo veće posebno.Đoković nam odlazi u zasluženu penziju.Zato smo pomalo i tužni i srećni .Tužni, jer ostajemo bez odanog Ii vrijednog čovjeka u Kulturnom centru, ali i srećni jer znamo da će Đoković odmoriti ,imati više vremena za sebe ,svoju porodicu i za pisanje i što će biti i dalje naš prijatelj i saradnik Kulturnog centra.-istakao je Nikezić .