U Dvorcu kralja Nikole otvorena je izložba „Običan malecki san“, crnogorskog slikara Milutina Obradovića, u okviru zimske scene Barskog ljetopisa. Izložbu u Baru, oko 25 slika rađenih u tehnici uljane boje na platnu, otvorila je istoričarka umjetnosti Anastazija Miranović podsjećajući da je Obradović jedini umjetnik na Balkanu dobitnik prestižne nagrade za savremeno umjetničko stvaralaštvo „Mikelanđelo Karavađo“, koja mu prošle godine dodjeljena u Rimu.

PIŠE: Biljana Dabić

Život je čudna supstanca. Prenijeti sebe to nije moguće, ali je moguće prenijeti način na koji mislite, razmišljate, kolorit raspjevan, dinamičan... Ali je sujetan, zna da je lijep. Te stidljive oči, mangupske, nekada anđeoske koje vrlo brzo zavedu ljepotu i pretvore je u opsesiju, a iz opsesje rode najveće zavisti tako da moje borbe sa umjetnošću nisu moji zapisi to su forme koje dajem svojoj duši da bih opstao, kazao je slikar Milutin Obradović nakon otvaranja izložbe u Baru.

Postavka „Običan malecki san“, nakon što izuzetno uspješnog predstavljanja u Podgorici, na kojoj je zabilježen rekordan broj posjetilaca, može se vidjeti u dvorcu kralja Nikole u narednih mjesec dana.

-Predivno je kad jedna likovna izložba ima ovoliko publike, kada jedna likovna izložba vrati publiku galeriji, vrati publiku koja joj pripada. To je u posljednjih nekoliko decenija izgubljeno. Ljudi su počeli da se dive drugim državama, drugim gradovima, da putuju avionima da bi vidjeli neku izložbu. Sada najzad imate pune galerije kod nas. Divan, običan, malecki san, divan osjećaj, kazao je slikar Milutin Obradović.

Rođen u Bijelom Polju, Fakultet likovnih umjetnosti je završio na Cetinju. Imao je brojne samostalne izložbe u Crnoj Gori i regionu , a svoje stvaralaštvo predstavljao je u Rimu, Parizu, Milanu u okviru grupnih postavki

Talentovani umjetnik osim orginalnog likovnog izraza, odlično piše poeziju.

Poezija nije dopuna, to se uvezlo. Smatram da sam Bogu zahvalan što je kod mene pronašao i to slovo koje nosim sa sobom, smatram da je podjednako presudno i ono kao trag četkice. To je spoj, zagrljaj koji jedan sa lijeve, jedan sa desne grli moje tijelo, kazao je Obradović i zaključio

“Nemam ja velikih maštanja. Volio bih da imam više mira da stvaram, u nekom prostoru sa nekom radio stanicom koja umije da ćuti, a ja da slušam nju i stvaram. Vidim sebe u mirnoj luci, u još jednom pokušaju da otvorim dušu i iskreno se ispovjedim i sve to pokažem cjenjenoj publici” .

Nakon Bara izložba se “seli” u Ljubljanu, a potom će publika moći da je pogleda i u Kotoru. Autor je nagovijestio mogućnost njenog izlaganja i u dalekom inostranstvu.

Prema riječima istoričarke umjetnosti Anastazije Miranović, Obradović višeplanski gradi kompoziciju. Protagonist dešavanja je centriran u definisani fizikum slike, dominira prostorom, realno/irelanim pejzažom sjećanja, snova, zavičaja. Itovremeno, snažana i krhka arhitektonika slike rastače se u bezbroj rukavaca, i stameno stoji, inpostirana u mnemografskim zapisima, u sjećanju dječaka, u individualnom pogledu oka koje zna da gleda. Kolorit razigran, radostan, živ. Potez žustar, promišljen...

-Ono što je interesantno, zaista se radi o osobenom umjetniku koji tretira temu konja na potpuno orginalan način, iako sama tema, kao tema nije nepoznanica za crnogorske slikare. Navešću Miomira Miša Vemića koji je godinama, decenijama koristi. Ono što Milutin Obradović suprtilno donosi, način na koji on opservira ovu temu je nešto što je neponovljivo, što je čak i svijet prepoznao kada mu je dodjelio Karavađovu nagradu u Rimu prošle godine. Ovo je svijet fantastike, irealno, realnog. Svuda se prepliće san i java, maštanja, ti konji su potreti, autoportreri, jedan psihološki narativ koji je vrlo likovno prijemčiv, zaključila je Miranović.

{galerija}art/2018/1/slike{/galerija}