Balkanska barijera da nas godine limitiraju ukorjenjena je u mentalitet na ovim prostorima, možda čak i jače nego u ostatku svijeta.

Za ljubav nikad nije kasno! U vremenu otuđenosti, straha, negativnih stilova života, sa neprijatnim iskustvima, koja su i traumatična... šansa za promjenu na bolje ipak postoji. Ovo je poruka koju dvoje beogradskih glumaca Sloboda Mićalović Ćetković i Igor Đorđević šalju publici u duo drami „Frenki i Džoni“.

PIŠE: Biljana Dabić

Romantična komedija „Frenki i Džoni“, po tekstu američkog dramskog pisca Terensa Meknelija, a u režiji Tee Puharić, izvedena je u dvorcu kralja Nikole, u okviru zimske scene Barskog ljetopisa. U duo drami uloge tumače Sloboda Mićalović Ćetković i Igor Đorđević, a glas radijskog spikera poveren je voditelju Darku Kocjanu. Tekst pisan prije 30 godina , ima univerzalnu temu, odnos između muškaraca i žene. Prije više od dvije decenije, sniljen je i istoimeni film u kome su glavne uloge imali planetarno poznati glumci Al Paćino i Mišel Fajfer.

Dvoje beogradskih glumaca, Sloboda i Igor, našli su odličnu frekvenciju sa publikom u Baru, koju su u više navrata nasmijali do suza, a i oduševili uigranim tehnikama govora tijela, pokreta... tokom međusobnog upoznavanja dvije srodne duše.

JEDRO: Često čujemo frazu- suprotnosti se privlače!? U predstavi ipak dominira ta nota da su za zajednički život pogodnije srodne duše. Šta je potrebnije da bi se zajedno opstalo 

SLOBODA: Nisam mišljenja da se suprotnosti privlače. Milsim da se u zajedničkom životu suprotnosti nikako ne privlače. Može da postoji neka mala suprotnost, ali treba mnogo sličnosti da bi se opstalo u zajedničkom životu.

JEDRO: Frenki je žena koja je izašla iz veze u kojoj je fizički maltretirana, koja ima relane strahove. Koliko treba hrabrosti da bi se ušlo u novu ljubav?

SLOBODA: Prava riječ je hrabrost. I vjerovati svom instiktu. Kada se ljubav rodi u čovjeku, između dvoje ljudi, teško joj se možete svjesno oduprijeti. U životu pokušavate, “kupujete” vrijeme , opet na kraju pristanete. To uzvišeno osjećanje vi ne možete da kontrolišete.
Prethodna loša iskustva, stvaraju predostrožnosti da ne budete ponovo povrijeđeni i često ne dozvoljavate da se upuštate u istu priču. Željela sam odbraniti Frenki da bude hrabra i uđe u novo iskustvo. Igrala sam dobre uloge, ozbiljne tekstove, ali se nikada nisam tako dobro osjećala kao u ovoj predstavi. Sa Igorom volim da radim i radili smo dosta, u pozorištu, snimali smo. Ali ovo je fantastičan glumački trening koji ova predstava dopušta, to neko oslobađanje koje je neophodno. Nisam od onih glumaca koji misle da su svi naši likovi, samo likovi, suviše daleko od nas. Ja se vodim mišlju da nas oni pronađu, pronađu tu našu muku, ili otvore taj prozor koji nismo vidjeli pa ga osvjeste. U našem poslu to preraste u neku vrstu, uslovno rečeno, terapije, nečeg što liječi tvoje mišljenje, problem koji samo ti znaš, ne dijeliš ga ni sa kim. I bude lakše, zaista.

JEDRO: Intimna duo drama u kojoj su govor tijela, pokret, pogled u prvom planu, koliko su za glumca teži način da pošalje poruku publici?

IGOR: To je problem svih duo drama. Moje prvo iskustvo sa duo dramom. Sreća da sam imao Slobodu za partnerku. Pošto smo dugo igrali zajedno “čupali smo se”. Nema toga kao u standardnim predstavama da odirate jednu scenu pa se malo izduvate. Ovdje ste sve vrijeme izloženi pa vadite se kako znate. U Baru, prostor nam je i pomogao, i odmogao. Igramo u većim salama i u Narodnom pozorištu, i tokom gostovanja. Ovo je mislim mjera za ovu predstavu. Pokušali smo prvih 15-tak minuta da nađemo frekvenciju sa publikom da nas lijepo i čuje i osjeti. Mislim das mo uspjeli. Ja sam zadovoljan.

JEDRO: Da li je Al Paćino, glavna muška uloga u istoimenom filmu, bio vid hipoteke, ili inspiracija?

IGOR: Možda je bilo nešto podsvjesno, ali nisam dozvolio da me “zavede”. Svaki dobar film utiče na nas, pa i taj jer se igra isti tekst.
Trudio sam se da nema uticaja, prevashodno zato što je ovaj tekst pisan za pozorište, a Amerikanci su ga preradili u scenario za film. Ovo je orginalno napisan tekst za pozorište. Naravno, Al Paćino, pogotovo Mišel Fajfer bili su fantastični u ovom filmu.

JEDRO: Na kraju smo 2017. I na pragu 18.-te. Gdje ćemo gledati Slobodu naredne godine?

SLOBODA: Ova godina zaista je bila uspješna i plodonosna. Biće tu serija Nemanjići, naša istorijska serija. Vrlo ozbiljno rađena,na RTS -u, prije dva dana završili smo seriju “Koreni” po istoimenom romanu Dobrice Ćosića. Opet Igor i ja, u glavnim ulogama, zatim Žarko Laušević i Goran Šušnik. Tako da je 2017. Bila poslovno vrlo uspješna godina. Za narednu, u pozorištu nadam se nekoj novoj premijeri.

{galerija}art/2017/12/predstava{/galerija}