U Galeriji “Velimir A. Leković” na uvidu likovnoj javnosti i dalje je postavka "Vladimirov i Kosarin štit" mlade barske umjetnice Maje Čakalović, kojom je zaključen likovni segment XXIX Barskog ljetopisa.

Ova izložba sa osamdesetal radova faktički je bila programska u kontekstu ovogodišnjeg festivala, njegova svojevrsna likovna odrednica. Naime, Ljetopis je u fokusu imao hiljadugodišnjicu mučeničke smrti slavnog dukljanskog kneza Vladimira, čijoj je legendarnoj ljubavi sa bugarskom princezom Kosarom bila posvećena ovogodišnja festivalska pozorišna produkcija, hvaljena predstava „Sveti i prokleti“ po tekstu i u režiji Obrada Nenezića.

Čakalović ističe da joj kao stvaraocu ove činjenice nisu bile nimalo opterećujuće, jer je naišla na dobru saradnju i razumijevanje od strane organizacije, a samo učešće na Barskom ljetopisu joj je bilo “velika čast i privilegija”.

“Nakon niza izložbi u zemlji i inostranstvu, došao je trenutak da predstavim svoj rad u rodnom gradu i odlučila sam da to bude opširnija samostalna postavka. U pregovorima sa upravnikom galerije Milunom Lutovcem, došli smo na ideju da nekoliko mojih stvaralačkih ciklusa budu imenovani jubilejom koji je tada bio u planu i programu Barskog ljetopisa i sve kockice su se poklopile i dale savršeni mozaik”, kaže Čakalović.

Nakon završene Srednje umjetničke škole ,,Petar Lubarda'' na Cetinju, Čakalović je diplomirala i potom završila master studije na FLU Cetinje, odsjek vajarstvo, u klasi profesora Pavla Pejovića. Dobitnica je Godišnje nagrade za skulpturu FLU Cetinje 2009, a 2010. Nagrade Hercegnovkog zimskog salona ,,Josip Bepo Benković''. Članica ULUCG od 2010, do sada je izlagala u Crnoj Gori, Francuskoj i Albaniji.

Povodom aktuelne postavke, mr Milun Lutovac je zapisao da Čakalović urođenim osjećajem za sažimanje motiva i njihovih odjeka “postiže saglasje velikog u malom”, pa tako i u odstupanjima od solarnog načela, kako navodi Čilikov,” u optočenim nitima Ikarovih krila, njihova upotrebna uloga biva smijenjena esteskom”.

“Glavni akter radova Maje Čakalović je žena. Neispisana intima istorije prožeta probranim likovnim rješenjima, oslobođena puke estetike i pribjegavanja ekpresivnom maniru. Žena kao Štit kao i štit, od rimskih legionara do danas, mijenjala je svoj oblik, ćud nije. Stil akademske vajarke Maje Čakalović je upravo tu da nam iscrtavajući granice prostora dočara, “sa štitom ili na štitu”, oblike i tajne naše civilizacijske praznine”, navodi Lutovac u katalogu izložbe koju čine četiri ciklusa, nastala u posljednjih nekoliko godina.

“Svaki ciklus je značajan zbog materijala koji sam upotrijebila-drvo, metal, terakota i poliester-a pored skulptura mogu se vidjeti i crteži i slike rađeni u klasičnim likovnim tehnikama. Motiv štita kao predmet izvađen iz svog konteksta, stvara alegoriju i predstavlja zaštitu intelektualne misli, ideje mudrosti i umjetnosti. Kao takav posjeduje tu prepoznatljivu pojavnost u sebi svrsishodnoj estetskoj kategoriji. Za mene kao umjetnika, taj motiv može predstavljati i jedan poseban unutrašnji psihološki mehanizam odbrane "štita" od stvarnosti koji je svima nama potreban”, dodaje Čakalović.

Na pitanje koliko joj je kao umjetniku bila atraktivna polazna osnova, legenda o Vladimiru i Kosari, Čakalović je odgovorila da je istorija kao učiteljica znanja uvijek služila “i služiće” kao inspiracija.

“U dosadašnjem radu više puta sam imala čast da restauriram istorijske predmete od velike i kulturne vrijednosti. Nadasve jako vidljiv uticaj na moje stvaralaštvo dolazi odatle, a jubilej Vladimira i Kosare došao je kao splet okolnosti, a ne kao polazna osnova”, zaključila je Čakalović.

{galerija}art/2016/08/vajarka{/galerija}