Nastavlja se program za djecu i omladinu na Ljetopisu. Naime, u ponedjeljak i utorak na Ljetnjoj pozornici igraće se dvije predstave namijenjene mlađim posjetiocima Festivala.
U ponedjeljak, 31. jula od 20:30h u okviru Pratećeg programa nastupa novootvoreno pozorište iz Beograda – Portal i predstavlja se komadom „Biti il’ ne“, (16+) u režiji Božidara Đurovića i Hadži Nenada Maričića. Nakon toga, u utorak, 01. avgusta takođe u 20:30h počinje predstava Dječijeg umjetničkog centra „Kuče koje nije umjelo da laje“ (3+), koju je režirao naš poznati glumac Davor Dragojević. Ulaznice, čija je cijena 3 eura za obje predstave, mogu se kupiti na biletarnici u Domu kulture u termina od 10h-12h i od 17h-20:30h.
„Kuče koje nije umjelo da laje“ je o lutkarska predstava koja nam na duhovit način prikazuje priču o odrastanju jednog kučeta i njegovoj želji da nauči da laje. Putujući kroz svijet, kuče srijeće razne likove (kokot, krava, lisica, patak...) koji, svako na svoj način pokušava da mu “pomogne”, pa tako kuče kukuriče, muče... A da li će zalajati? E, to je tajna. Ova predstava namijenjena je djeci predškolskog i nižeg školskog uzrasta. Kroz zanimljivu igru, upoznaje djecu sa osnovnim elementima pozorišne predstave – scenografija, kostim, muzika, koreografija. Tekst i režiju potpisao je Davor Dragojević, scenografiju i lutke uradila je Aleksandra Saška Moštrokol, dok u komadu igraju Dijana i Davor Dragojević.
„Biti il’ne biti“ je diplomska predstava studenata glume sa Akademije lepih umetnosti i multimedija u Beogradu. Bila je premijerno izvedena 23. juna na Sceni „Raša Plaović“. Studenti u klasi prof. Božidara Đurovića i Hadži Nenada Maričića, odigrali su predstavu sa scenama iz poznatih Šekspirovih komada „Otelo“, „Hamlet“, „Magbet“ i „Romeo i Julija“. U podjeli su Nikola Todorović, Aleksandar Petrović, Anđela Rajić, Nikola Ugrinović, Irena Stanković i Vanja Pavlović. Kostimograf je Sara Milevska. U programu predstave objavljena je izjava Jana Kota (1914-2001) u kojoj taj čuveni poljski književni kritičar, esejista i teatrolog, između ostalog, navodi da se „Šekspirovi komadi gotovo nikada ne igraju u celini jer, da se igraju, neki bi trajali blizu šest sati“.
