Multimedijalni program „O Njegošu i Lubardi“, uspješno je realizovan sinoć u autentičnom ambijentu tvrđave Besac na Virpazaru.

Program je obuhvatao otvaranje izložbe Petra Vujoševića „Naša tvrda postojbina“, a potom i promociju knjige Miluna Lutovca "Stih i slika“. Gost večeri je bila dr Saša Brajović, profesor istorije umjetnosti Filozofskog fakulteta Univerziteta u Beogradu i Fakultetu umjetnosti Univerziteta Donja Gorica.

Crna Gora je nastala na kamenu i od kamena. U tragovima njene (naše) prošlosti duboko su se usjekla dva Petra, Njegoš i Lubarda. Osvrćući se na njihovo djelo, na Bescu, iznad Vira i jezera, Petar Vujošević i Milun Lutovac pokušali su ovim projektom da daju jedan lični pogled na njihov značaj za našu umjetničku i duhovnu zaostavštinu. Tako nije slučajno odabrana lokacija, kao što je promišljeno i programu dat prefiks multimedijalni.

„Obično se pomisli da je multimedijalno to što je jedna izložba i predstavljanje knjige. Međutim ne. To su samo stvari od kojih treba sve da počne. Glavni medij je ova pozicija, na ovom kamenu iznad Jezera odakle se pruža fantastičan pogled na cio bazen Skadarskog jezera, sve do Prokletija i Komova. Pogotovo u ovo vrijeme kad zalazi sunce, pa je taj prostor ispunjen nekom fantastičnom bisernom svjetlošću. To zapravo unosi taj jedan medij koji je nadahnjivao sve slikare koji su živjeli u ovom kraju. Svjetlo je veoma značajno, jer kada se to prevede u slikarski jezik, svjetlo znači boja“, kazao je Petar Vujošević.

Izložba „Naša tvrda postojbina“, kao i cjelokupno veče, kako je kazano na otvaranju, pokušaj su da se oda počast Njegoševom djelu u kome je prikazana sva dostojanstvenost našeg naroda, čiju je suštinu stotinjak godina kasnije njegov susjed iz Ljubotinja, Lubarda, pretočio u sliku i boju. Njihovim pregnućem nastala su djela u kojima je suština crnogorskog duha, prirode, u kojima su pohranjena su sva svojstva čovjeka, a posebno čovjeka naših prostora. Tako su Njegoš i Lubarda, postali su „dva Petra bez kojih Crna Gora ne bi bila ista“. Knjiga „Stih i slika“, između ostalog, bavi se uticajem Njegoševog djela na djela slikara, domaćih i izvanjaca, najjači utisak koji ostaje jeste taj da je ovo jedna veoma hrabra knjiga i to, kako je istaknuto, iz dva razloga – zato što se pozicionira u odnosu na velikana kao što je Njegoš, a onda i u odnosu na mnoštvo bibliografskih jedinica već napisanih o njemu. Ipak, aspektima koji čine njen korpus i pristupom, Lutovac se uspješno izborio sa odgovornošću zadatka koji je pišući knjigu postavio ispred sebe.

„Sam naslov njegovu knjigu određuje. Ona je posvećena onome što je u verbalnoj kulturi veoma slikovito i onome što je veoma literarno u slikama. Bavio se Njegošem, Njegoševim stihovima, ali i Perom Počekom i Lubardom i nekim paralelnim i zajedničkim tokovima“ istakla je prof. dr Saša Brajović.
Postavka „Naša tvrda postojbina“ na Bescu može da se obiđe do 26. jula.